U jednom eksperimentu socijalne psihologije, profesor Philip Zimbardo sa
Sveučilišta Stanford ostavio je dva identična automobila na dva različita
mjesta. Jedan auto ostavljen je u siromašnom i konfliktnom naselju Bronx u New
Yorku, dok je drugi ostavljen u mirnom,
bogataškom naselju Palo Alto u Kaliforniji. Kao što se i očekivalo već nakon
nekoliko sati u Bronxu je došlo do prve provale, a u roku od tri dana auto je u
potpunosti rasturen. Odneseno je sve uporabljivo, a ono što je ostalo uništeno
je. Auto u Kaliforniji stajao je tjedan dana netaknut. Logika nalaže kako je
siromaštvo povezano s uzrocima delikvencije. Međutim, eksperiment nije završen
na tome. Istraživači su odlučili razbiti jedan prozor na, do tada netaknutom
autu, a rezultat je bio potpuno identičan slijed događaja kao u Bronxu tako da
je u nekoliko dana i taj auto u potpunosti uništen. Što se to dogodilo da je
pokrenulo nasilnu reakciju u mirnom i teoretski stabilnom naselju?
Jedan razbijeni prozor na
napuštenom autu prenosi ideju o nebrizi koja narušava kod o suživotu, ideju o nedostatku
normativa i pravila, kao da ništa ne vrijedi. Svaki novi napad na auto pojačava
i multiplicira tu ideju sve dok se ne pretvori u iracionalno nasilje. Psihologija
objašnjava ovaj fenomen kao 'teoriju razbijenih prozora', a ona glasi otprilike
ovako: razbije li se jedan prozor na zgradi i nitko ga ne popravi ubrzo će biti
razbijeni svi ostali prozori.
Ova teorija ima veliki utjecaj u našim životima, a na nama je da odlučimo
hoćemo li prozor popraviti odmah kad se razbije ili ćemo dopustiti da nam život
izgleda kao one polunapuštene tvorničke zgrade sa zidovima punim razbijenih
prozora.
Kako teorija razbijenih prozora funkcionira u sportskim ekipama?
Ponekad trener ne ispuni neko malo obećanje (razbijeni prozor) misleći
kako nije bitno i da nitko neće primjetiti. Pri tome sam sebe opravdava
razmišljajući kako će on odlučivati koja su to obećanja i kompromisi s drugim
osobama važni, a koji su manje bitni. Razlika između onoga što kaže i što čini
očiti je manjak poštovanja, a poštovanje u ekipi temeljna je vrijednost za
uspješnu suradnju i funkcioniranje tako da vrlo brzo dođe do razaranja svih
preostalih prozora, odnosno sklada ekipe.
Česta je pojava da u startu ne kažemo nekome ono što bismo trebali nego
to prešutimo jer ne želimo izazvati sukob, a upravo time širom otvaramo vrata
toj osobi da i dalje ponavlja svoje neprimjereno ponašanje sve dok nam ne
izazove neprimjerenu reakciju u najgorem mogućem trenutku. Sve to jer nismo
odmah popravili razbijeni prozor.
Igrači znaju propustiti trening pravdajući se raznoraznim razlozima
(razbijeni prozor), a onda nakon par tjedana ili mjeseci shvate da su svi
prozori porazbijani, odnosno da više minutaža nije onakva kakvu očekuju, drugi
su ispred njih ili se u lošijem scenariju dogodila ozljeda. Tada se traže krivci
i opravdanja.
Zabranjeno pušenje u
jednoj od svojih pjesama kaže – A kad hladni vjetar dođe u tvoje krajeve...-
shvatit ćemo kako je sa svakim sljedećim razbijenim prozorom sve teže pronaći
rješenje. Svaki put kad razbijemo prozor i ne popravimo ga udaljavamo se od
osobe kakva želimo biti, od ekipe kakvu želimo imati i čiji član želimo biti. Razbijati
prozore i ne popravljati ih znači razilaženje sa životom koji je povezan s našim
stvarnim vrijednostima, onim što nam je bitno. Svi mi dobro znamo koji su to
razbijeni prozori u našim životima, unutar obitelji, u vezi, u ekipi, s
prijateljima,... Riječ je samo o tome da ih moramo postati svjesni i da se
bacimo na posao. Zato trebamo zasukati rukave i svaki razbijeni prozor što
prije popraviti kako bi i nama i svima oko nas život bio bolji i ugodniji.
