Velike sportske pobjede: Dr. James P. Gills

Sve češće slušam ideje i objašnjenja od djece i roditelja kako su zaposleni, imaju previše obveza i ne stignu uskladiti sve to skupa pa se nerijetko odlučuju na odustajanje...

U slučaju da ste ikada razmišljali kako ste prezaposleni i nemate vremena, pročitajte daljnji tekst kao svojevrsnu provjeru stvarnosti.

Zapošljavate li u svojim poslovima preko 400 ljudi? Jeste li obavili više operacija očne mrene od bilo koga na svijetu i nosi li pri tome najčešće korištena metoda operacije te iste mrene vaše ime? Jeste li darovali milione dolara u dobrotvorne svrhe i razvoj škola? Jeste li bili u nekim zemljama trećeg svijeta kako biste gradili crkve ili izvodili besplatne operacije očiju? U ''slobodno vrijeme'' ste objavili preko 180 stručnih i znanstvenih članaka, uređivali ili napisali osam medicinskih knjiga? Uz sve to ste našli vremena za treninge kako biste sudjelovali na 46 maratona? Osim toga još i plivali i vozili bicikl toliko da ste postali fit kao Dr. James Pitzer Gills II, jedini čovjek na svijetu koji je, uz sve gore navedeno, završio šest duplih Iron triatlona u ograničenom maksimalnom vremenu od 36 sati, te pet svjetskih prvenstava u Ironman triatlonu?

Vratimo se sad onoj provjeri stvarnosti s početka priče.

Idemo biti iskreni i priznati...Uopće nismo toliko zaposleni, zar ne?

UGODAN VIKEND

VIKEND MUDROSLOVIJE: pričam si priču

Nebrojeno puta sam pisao o tome kako je jedna od najboljih čovjekovih kvaliteta slušanje i kako je to odlika lidera i velikih ljudi. Uostalom, čovjek ima dva uha i samo jedna usta tako da bi trebao više slušati a manje pričati, zar ne? Sve te teorije i dalje stoje na mjestu i ''drže vodu'', ali ipak postoji caka. Naime, ima trenutaka kada je očito bolje pričati, a zašto je tome tako pojasnit ću u nastavku...

Doktor James Gills jedini je čovjek na svijetu koji je uspio završiti dupli Iron Man triatlon unutar maksimalnog vremenskog ograničenja od 36 sati i to ni manje ni više nego šest puta. O njegovom nevjerojatnom stilu života i postignućima pisat ću u drugom postu, a ono što je od njega bitno za ovu prigodu jest njegova izjava na pitanje kako je to uspio. Savjet koji je on tada dao zlata je vrijedan:

- Naučio sam si pričati umjesto da se slušam. Ako slušam glasove u glavi čujem sve one razloge zbog kojih bih trebao odustati. Čujem kako sam preumoran, prestar ili preslab da bih uspio završiti, ali ako si govorim onda si mogu ponuditi ohrabrenje i riječi koje trebam čuti kako bih nastavio i završio utrku. - zaključio je dr. Gills.

Događa se ovo svakodnevno kod svih sportaša, ali i u samom životu. Prečesto slušamo kuknjavu, sumnju, strah i ostale negativnosti koje nas vode prema neostvarivanju ciljeva i konačno osjećaju nesretnosti. Umjesto da slušamo te negativnosti možemo odabrati da se punimo pozitivnim što će nam pomoći da budemo snažniji i moćniji u svladavanju nedaća i problema s kojima se suočavamo.

Nisu samo riječi bitne. Zapravo na riječi u komunikaciji otpada tek nekih dvadesetak posto, dok je sve ostalo u stavu, ponašanju, gestama koje čine neverbalnu komunikaciju. Dobra stvar je da i na to možete utjecati i to vjerojatno puno više nego ste i sami zamišljali da je moguće. Pogledajte jedan od najgledanijih TED govora u povijesti (Amy Cuddy:''Vaš govor tijela oblikuje tko ste'') u kojem autorica objašnjava moć govora tijela i kako svjesno možete moćnim gestama (power pose) utjecati na to kako se osjećate i kakvu energiju prenosite dalje sugovornicima i ljudima koji vas promatraju. 

UGODAN VIKEND

Velike sportske pobjede: hrvatska rukometna reprezentacija

Ovo je sasvim subjektivan post, ali na kraju krajeva svaki koji napišem na ovom blogu ionako većinom izražava moje osobne stavove, mišljenja i iskustva pa tako i ovaj današnji. Meni najdraža reprezentacija ponovo je na domaćoj pozornici spremna dati sve od sebe kako bi uveselila naš, poprilično nerealno zahtjevan, narod koji i ovaj puta, baš zbog činjenice da igramo na domaćem parketu, traži ni manje ni više nego zlato. Već sam nebrojeno puta pisao na temu uspjeha i mogu se samo vratiti na riječi jednog od najvećih košarkaških trenera svih vremena Johna Woodena koji uspjeh definira kao stanje mira i staloženosti koje nastaje kao direktna posljedica samozadovoljstva zbog saznanja da si napravio sve kako bi postao najbolji što možeš. Amen.

Isti taj Wooden tražio je od svojih igrača jednu jedinu stvar: - samo daj sve od sebe. Nitko ne može napraviti više od toga.

Upravo u tome leži prava istina i povod ovog posta. Imao sam čast prisustvovati jednom od treninga reprezentacije u pripremama za ovo prvenstvo i ono što je meni, nakon viđenog, kristalno jasno je to da će oni sigurno dati sve od sebe. Iako, poučeni iskustvima s prijašnjih natjecanja mislim da to nikada i nije bilo upitno. Ako u Hrvatskoj postoji sportski kolektiv koji je zadužio naciju i kupio sebi kredita na račun borbenosti, zalaganja i uloženog truda onda je to definitivno ovaj rukometni. Ukoliko netko dvoji po tom pitanju neka pogleda Duvnjaka koji nakon dugog vremena izbivanja zbog ozljede ni u jednom trenutku nije dvojio oko toga hoće li se danas pojaviti u Splitu. Sjetite se Puca koji je praktički bez noge, šepajući, vukao reprezentaciju, Balića koji je odlazio iz kluba ranije kako bi koliko toliko doveo tijelo u stanje da bi mogao igrati za reprezentaciju. Primjera je puno, a mislim da o tom najbolje svjedoči izjava legendarnog kapetana Metličića koja nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Stoga, bez obzira na konačan rezultat, medalju ili ne, oni će u mojim očima biti uspješni sportaši i ljudi koje treba poštivati maksimalno jer zbog svog silnog zalaganja i odricanja najmanje što im možemo ponuditi je poštovanje i podrška. Zato Kauboji sretno i uživajte u svakom trenutku, zaslužili ste.

Svim ostalim čitateljima želim ugodan vikend uz gledanje dobrih utakmica kojih sigurno neće nedostajati.  

OPREZ!! – zanimljivo štivo: ''Krava koja je plakala'' (Ajahn Brahm)

Nadam se da ste, kao jednu od novogodišnjih odluka, odabrali redovito čitanje jer dokazano pospješuje stanje duha i tijela. S tim u skladu nastavljam s preporukama meni zanimljivih knjiga. Ovaj puta na repertoaru je još jedna u nizu zbirki priča, ali sada, nakon južnoameričke i balkanske, na red dolazi budistička verzija u kojoj autor zanimljivog imena donosi još zanimljivije priče i pričice koje dakako opet pozivaju na razmišljanje i samoispitivanje. Iako na prvu zvuči kao nešto zahtjevno i naporno daleko je od toga. Lagano štivo za ove praznične dane uz topli napitak u dobrom društvu. 

Uživajte u čitanju, ugodan vikend i neka vam je sretna Nova godina!