VIKEND MUDROSLOVIJE: Disciplina

Disciplina dolazi od latinske riječi 'discipulus' i znači pokazivati, educirati. Cilj bilo koje diciplinske mjere trebao bi biti naučiti ili ispraviti određeno ponašanje, a nikada kazna ili poniženje. Možete biti zahtjevni u svojim zadacima koliko vas volja, ali uvijek uz maksimalni respekt prema osobama koje vodite.

Velika većina trenera redovito koristi kazne kao 'sredstvo učenja', uz neizostavno ponižavanje i vrijeđanje koje ide u skladu s tim jer to je sve dio koreografije kako bi njihovi sportaši postali 'čvršći' i 'bolji'. Ne znam na kojem to fakultetu uče, ali zadnji put kad sam gledao svoju diplomu i trenersku licencu nigdje nisam naišao na dozvolu za ponižavanje i vrijeđanje ljudi s kojima radim?! Praksa je otprilike ovakva: ekipa izgubi ili ne igra dobro, sportaš napravi puno grešaka i zbog toga slijedi kazna koja obično dolazi u obliku intenzivnih fizičkih vježbi, odnosno dugačkih i iznimno napornih kondicijskih treninga. Što želimo od sportaša da nauče tom kaznom?

•          Ukoliko si zabrljao u 'mojoj ekipi' morat ćeš platiti visoku cijenu?
•          Poraz je neprihvatljiv?
•         Možda će ih strah od negativnih iscrpljujućih fizičkih napora nekako čudotvorno dodatno motivirati da igraju bolje i ne pokleknu pod pritiskom?

Što oni zapravo nauče takvim metodama?

•         Prvo i osnovno je da nauče mrziti bio kakav oblik kondicijskog treninga. Umjesto da kondicijski trening shvaćaju kao privilegiju i nešto što im je potrebno i dobro da bi svoje tijelo održavali u optimalnom stanju oni stvaraju averziju prema bilo kojem obliku fizičke aktivnosti i takav vid treninga rade samo onda kad moraju, a i tada se 'švercaju' kad god stignu. Obzirom su u glavi stvorili sliku kako je kondicijski trening kazna logično je da samostalno ne žele kažnjavati sami sebe.
•         Kažnjavanjem sportaša oni uče strahovati od negativnih posljedica što im odvraća koncentraciju od bitnoga. Ako se sportaš boji onoga što će uslijediti nakon poraza kako onda da razmišlja o zadacima u igri? Teško da može biti opušten i koncentriran na ono što treba raditi, odnosno da bude prisutan u trenutku pa previše razmišlja o tome kako da ne napravi grešku zbog koje će biti kažnjen, a obzirom mu je fokus na tome upravo to će se i dogoditi.
•         Kažnjavanjem se sigurno neće ispraviti učinjene pogreške. To što je trener bijesan neće nikako pomoći sportašu da zaista shvati i nauči što je učinio pogrešno i što treba napraviti idući put kako bi to ispravio. Kad sportaši učine pogrešku onda je to trenerova prilika za poučavanje, a ne prilika za kažnjavanje.
•         Ukoliko kaznite sportaša svaki put kada pogriješi učite ga da su pogreške i porazi nešto jako loše i da se moraju izbjeći pod svaku cijenu, a to je 'lekcija' koja će njihovu izvedbu sabotirati svaki put kad izađu na teren.

Zapamtite: NITI JEDAN SPORTAŠ NIKADA NIJE IZAŠAO NA TEREN KAKO BI NAMJERNO IGRAO LOŠE! Naučite ih što su učinili loše i što bi tebali promijeniti idući put, ali uz maksimalan respekt i bez vrijeđanja i kažnjavanja.

VIKEND MUDROSLOVIJE: misli i pusti misliti

Tamo gdje svi jednako misle, nitko ne misli

Poslovica koja nam daje do znanja kako trebamo imati svoje mišljenje i svoj stav, a ne trebamo si dopustiti nametanje tuđih, ali s druge strane budite oprezni jer unatoč svom stavu i razmišljanjima za koje bi bilo dobro da imate argumente dopustite i drugima da razmišljaju na način koji se ne mora slagati s vašim. Matematika ponekad zna vrlo slikovito pomoći pa ću se i ja poslužiti matematikom kako bih objasnio što želim reći. Ako zbrojimo šest i tri rezultat je devet, ali isto tako zbroj osam i jedan ili četiri i pet također daju jednak rezultat, zar ne? Ne znači da je vaše viđenje nečega uvijek i jedino ispravno i da je metoda kojom vi radite jedina prava. 

U sportu često čujem kako ljudi govore: - Ma to je bezveze, pa to se ne radi tako,... Po meni, svaka metoda koja donosi rezultat i ispunjava zacrtane zadatke i ciljeve je dobra metoda. Nekome će se sviđati jedna metoda, nekom neka druga, ali najbitnije je da su sportaši zadovoljni i da se ispunjavaju osnovni principi koji zadovoljavaju zdravstveno pedagoške kriterije očuvanja zdravlja i integriteta sportaša s kojima radimo. Isto tako dopustite i samim sportašima da sudjeluju i nećete vjerovati koliko dobrih i novih stvari možete naučiti od njih. Nemojte nekakav potez sportaša koji nije u skladu s vašim viđenjem smatrati greškom. Pokušajte razgovarati s njim i shvatiti kako i na koji način je on doživio tu situaciju i zašto je baš izabrao takvu reakciju. Sagledajte situaciju i iz drugih kuteva, možda naučite nešto novo i vrijedno, te tako zajednički dođete do najboljeg rješenja.

UGODAN VIKEND!

VIKEND MUDROSLOVIJE: ljubav

Ljubav znači davati nekome moć da nas uništi i vjerovati kako to neće iskoristiti - meni najdraža definicija ljubavi ikada. Volite se, vjerujte drugima i ne iskorištavajte tuđe povjerenje. Zato iskoristite vikend za uživanje s onima koje volite. 

UGODAN VIKEND.

 

VIKEND MUDROSLOVIJE: izgubljene vrijednosti

Neuspješni ljudi stalno pričaju o tome što oni zaslužuju. Uspješni ljudi traže način kako bi nešto zaslužili.

Vremena se mijenjaju i to je neminovno, a promjene utječu na sve sfere života pa tako i ovaj sportski segment u kojem i sam djelujem i radim. Posljednjih godina svjedoci smo generacija koje imaju sve manje strpljenja jer sve moraju imati odmah i sada kao i sve manje razumijevanja za neke osnovne etičke, radne i životne vrijednosti. Svi nešto žele dobiti, svi smatraju da imaju pravo na nešto, da im se treba dati prilika, a rijetki su koji tu priliku radom i zalaganjem zaista zavređuju.

Pročitajte izvadak iz jednog zanimljivog razgovora u kojem Thierry Henry objašnjava kako on vidi ono što mu se događalo dok je postajao igrač i kako na to gleda sada:

'U Monacu, kada nisam nabacivao točne lopte Sonny Andersonu ili Mickaelu Madaru oni su ih napucavali daleko preko ograde treninga kampa. Što mislite tko je morao ići po lopte? David Trezegeut i ja. Čak i kad sam postao svjetski prvak, Tigana, tadašnji trener Monaca, od mene je tražio da nosim materijal za trening. Bila je tamo nekolicina ljudi koji su se ponudili da to rade, ali on je rekao – Ne, ne! To trebaju najmlađi raditi. Kad sam ja bio mladi igrač, u Monacu nije bilo pločica s prezimenima u svlačionici. Čekao sam dok ne dođu svi stariji igrači iz prve ekipe i ne zauzmu svoje mjesto. Kad smo odlazili na put dolazio sam čak i dva sata ranije kako bih bio siguran da neću zakasniti. U ta dva sata ostajao sam ispred autobusa čekajući da mi kažu da mogu ući i sjesti. Šteta je da takve vrijednosti nestaju. Gubimo nešto jako bitno. Postati profesionalac nije nešto što ti netko duguje ili mora dati. Kad sam bio mlađi ja sam bio taj koji je odlazio pozdraviti sve profesionalce, a danas je to praktički obrnuto. Počeo sam odlaziti na masaže kad sam imao 21 godinu. Ako nas je Tigana vidio na stolu za masažu govorio bi nam: - Što radiš tu? Gdje te boli? Leđa? Igrao si pet sekundi u prvoj ligi i već te boli? Idi trenirati, trčati i ostavi mjesta za Dumasa ili Scifa. Imao je pravo.'

Thierry Henry, The Guardian, 02.12.2014. 

Slažete li se s Henryem ili mislite da su neke ranije uvriježene vrijednosti bespovratno izgubljene i da trebamo tražiti nove metode i načine kojima ćemo motivirati današnje klince da bi ih zadržali na pravom putu?

UGODAN VIKEND!