Koliko puta sam u razgovoru s nekim sportašem čuo kako ga trener ne voli, kako ne dobija šansu koju zaslužuje, kako se negdje drugdje radi puno bolje, kako drugi klub ima neusporedivo bolje uvjete za rad, kako ga nitko ne razumije,...
Iako, naravno, postoje slučajevi i situacije koje su zaista takve kako ih sportaši navode, ipak su većinom to samo isprike i iskrivljena perspektiva samog sportaša. U današnje vrijeme kada se sve želi odmah i sad, teško je naći motiviranog sportaša koji je odlučan, odgovoran, discipliniran i samosvjestan. Sportaš uglavnom postavlja pitanje što ekipa/trener/klub mogu ili moraju napraviti za njega, a umjesto toga pravo pitanje bi trebalo glasiti što on, kao njen sastavni dio, može napraviti za ekipu? Stvar je, dakle, samo u perspektivi i načinu razmišljanja. Slikovit primjer perspektive donosi sljedeća priča koju sam preuzeo iz knjige ‘Melem za dušu 3’, a govori o kradljivcu keksa:
- Jedna je žena, jedne noći, čekala u zračnoj luci. Imala je još nekoliko slobodnih sati prije leta. Potražila je knjigu u trgovini zračne luke, kupila je vrećicu keksa i našla si mjesto. Zaokupljena knjigom ipak je vidjela da je čovjek kraj nje uzeo keks ili dva iz vrečice koja je stajala između njih. Nije se obazirala, da izbjegne sukob. Čitala je, jela kekse, i gledala na sat, a hrabri kradljivac tamanio je njene kekse. Postajala je sve Ijuća kako su minute tekle. Misleći: »Da nisam toliko pristojna, iskopala bih mu oko.« On bi uzeo keks svaki put kad i ona. Kad je ostao samo jedan pitala se što će on učiniti. S osmijehom na licu i nemirnim pogledom uzeo je posljednji keks i prepolovio ga.
Njoj je ponudio pola, dok je on pojeo drugu polovicu. Uzela ga je i pomislila: »O, Bože ovaj čovjek ima petlje, ali je i sirov! Zašto? Jer nije pokazao zahvalnost!« Nije se mogla sjetiti kad je bila toliko ogorčena. S olakšanjem je primijetila da je najavljen njezin let. Uzela je svoje stvari i pošla prema izlazu ne obraćajući pozornost na »nezahvalna lopova«. Ušla je u zrakoplov i utonula u svoje sjedište, posegnula za knjigom, koju je gotovo pročitala. Zagrabivši u torbu ostala je zapanjena. Pred očima je ugledala svoju vrečicu keksa. »Ako su moji ovdje?« očajno je zakukala, »Onda su oni pripadali njemu i on ih je podijelio!« Kasno za ispriku, bolno je shvatila, ona je bila sirova, nezahvalna, kradljivica! (Valeri Cox)
Razmislite malo koliko ste puta bili vi ‘kradljivac keksa’, a da ste cijelo vrijeme zapravo bili uvjereni kako ste ‘žrtva’ i da su vaši keksi ti koji su ‘pokradeni’. Sportaši, pokušajte se staviti u ulogu trenera i vrlo vjerojatno ćete doći do zaključka kako ih je jako malo koji će svjesno zakinuti nekoga ako je on zaista odgovoran, dobar i ispunjava sve zadane zahtjeve koji se pred njega postave i nakon toga ponovo preispitajte sebe i svoju perspektivu.
Do tada, iz koje god perspektive promatrali, želim vam UGODAN VIKEND
