RUKOMET NA PIJESKU- zabava za sve!! Članak broj 2

Ovaj članak, za razliku od prvog koji je temeljen na znanstveno dokazanim činjenicama i istraživanjima, nastao je više kao plod mojih osobnih iskustava i subjektivnog doživljaja. 

KOMPATIBILNOST RUKOMETA NA PIJESKU SA TEHNIČKO-TAKTIČKIM ZNAČAJKAMA DVORANSKOG RUKOMETA

UVOD:

         Ljetna, zabavna, verzija rukometa, rukomet na pijesku, u početku je od strane rukometnih stručnjaka i doživljavana upravo na taj način, odnosno kao jedan vid zabave koji rukometašima osigurava aktivan odmor u ljetnom razdoblju kada dvoranske aktivnosti miruju, a prevladavaju ljetne radosti kao što su kupanje i ''hvatanje'' boje izležavajući se na svjetlucavom pijesku. No, kako se obično ''naganjanje'' gumene lopte po pijeksu, iz dana u dan, počelo pretvarati u ozbiljan sport, tako su i stručnjaci počeli ozbiljnije razmatrati i razmišljati o rukometu na pijesku ne samo kao zabavnoj alternativi nego kao integralnom dijelu i dopunskom sadržaju u procesu pripreme igrača dvoranskog rukometa.

O ozbiljnosti mladog ali vrlo rasprostranjenog sporta svjedoče sve kvalitetnije organizirana natjecanja na europskoj i svjetskoj razini (EBT tour + masters, europska prvenstva, svjetske igre, svjetska prvenstva,ostala kontinentalna prvenstva),a koja plijene sve veću pozornost kako medija (posljednje svjetsko prvenstvo u Turskoj pratile su velike  TV kuće kao što su Al Jazeera i Eurosport) tako i šire javnosti.

Krovne rukometne federacije (IHF i EHF) također su shvatile značaj i utjecaj rukometa na pijesku tako da se pod njihovom ingerencijom, a s ciljem promiđbe rukometa na pijesku održavaju razni edukacijski programi kao što su seminari i predavanja za trenere i suce gdje se uz promicanje samog rukometa na pijesku naglašava i njegov pozitivan utjecaj na dvoranski rukomet.

Osnovna poruka ''pjeskaša'' je da rukomet na pijesku nema namjeru niti zasjeniti, a niti preuzeti primat nad dvoranskim rukometom, nego upravo suprotno, a to je da se obje inačice mogu međusobno razvijati i pomagati jedna drugoj te kako je zajednička suradnja ne samo poželjna nego i nužna kako bi i dvoranski, a i rukomet na pijesku profitirali u svim segmentima.

O utjecaju treninga na pijesku te rukometa na pijesku na dvoranski rukomet, iz perspektive kondicijske pripreme, već sam govorio u članku radnog naziva ''Rukomet na pijesku: primjena i utjecaj na dvoranski rukomet''.

Stoga će ovaj članak biti usmjeren na tehničko-taktičke karakteristike, sličnosti i razlike između ove dvije sportske grane. Rukomet na pijesku u mnogočemu se razlikuje od dvoranskog rukometa. Počevši od toga da je podloga drugačija i mekša (igra se bez obuće), dimenzije terena za igru su drugačije (27 X 12 m i linija 6m je ravna crta), reduciran broj igrača (8 ; 4 u igri), trajanje utakmice (2 seta po 10 minuta), bodovanje (određene akcije vrednuju se sa 2 boda), lopta (drugačiji materijal kao i dimenzije i težina), pa sve do toga da su i neka pravila igre različita i drugačija.

Ovako gledano nameće se pitanje imaju li uopće ove dvije sportske grane, osim naziva rukomet u imenima, dodirnih točaka te kako i na koji način rukomet na pijesku može u tehničko-taktičkom smislu utjecati na dvoranski rukomet?

Uđe li se, pak, u malo dublju analizu dolazi se do zanimljivih informacija koje pokazuju kako, uz sve specifičnosti, zajedničkih komponenata ima i ne samo da ih ima nego i direktno ili indirektno utječu na razvoj i poboljšanje pojedinih segmenata rukometne igre kako u fazi obrane tako i u fazi napada. Daljnja analiza obuhvatiti će upravo ove dvije faze rukometne igre.

OBRANA:

Kako bi se postigao osnovni cilj u jednoj rukometnoj utakmici, a to je pobjeda, ''stara narodna'' kaže kako je nužno  postići pogodak više od protivnika. Međutim, postoje i oni koji su izmijenili i prilagodili ovu krilaticu i prema njima pobjeđuje onaj tko primi pogodak manje od protivnika. To su uglavnom treneri koji su shvatili značaj i ulogu dobre obrane koja ukoliko se kvalitetno odradi olakšava posao vrataru, te omogućava lakši dolazak do posjeda lopte i prilike za brzo i lako poentiranje iz kontri i polukontri.

Na koji način prakticiranje rukometa na pijesku može poboljšati izvedbu obrambenih zadataka u dvoranskom rukometu?

Karakteristika obrane u rukometu na pijesku je da se ekipa koja se brani konstantno nalazi u numerički inferiornoj poziciji, odnosno napadačka ekipa ima brojčanu prednost (osim u slučaju da imaju kažnjenog igrača). To znači da se obrambeni igrači moraju neprestano,bez odmora kretati i stalnim radom nogama osigurati ''pokrivanje'' prostora i napadača čime se utječe na razvoj agilnosti, brzine te specifične izdržljivosti. ''Igrač manje'' zahtijeva od igrača u obrani da imaju odlično razvijenu taktiku međusobne suradnje i preuzimanja napadača, što znači da u svakom trenutku moraju znati tko se gdje nalazi, ovisno o položaju igrača s loptom, tko je zadužen za kojeg igrača, te kojeg se protivničkog igrača može u određenom trenutku ostaviti nečuvanim kako bi se unatoč numeričkom hendikepu pokušala odigrati dobra obrana i doći u posjed lopte. Dakle, rukomet na pijesku idealno utječe na razvoj taktike igre u obrani s igračem manje, zatim na situacije u kojima je bitna suradnja dva obrambena igrača i preuzimanje napadača (npr. 2 na 2 u zonskoj obrani 6:0-kružni i vanjski napadač protiv drugog i trećeg).

Igranje sa igračem manje u rukometu na pijesku utječe i na razvoj igračeve percepcije, koncentracije i pažnje. Naime, obrambeni igrač se niti u jednom trenutku ne smije opustiti u smislu da mu popusti pažnja i koncentracija nego baš naprotiv, on u svakom trenutku mora pratiti minimalno 2 igrača i loptu kako bi uspješno izvršio svoje obrambene zadatke. Osim toga od ostalih kognitivnih sposobnosti igranjem rukometa na pijesku može se utjecati i na igračevu anticipaciju ili ''čitanje igre''. Sposobnost da u poziciji brojčane inferiornosti igrač bude maksimalno koncentriran te da predvidi situaciju i ''ukrade'' loptu ili iznudi prekršaj u napadu je definitivno vještina koja će biti od velike koristi u dvoranskom rukometu, naročito za krilne igrače (brojni su primjeri ekipa u dvoranskom rukometu u kojima su krilni igrači na krajnjim pozicijama u obrani i kojima je zadatak dubokim izlascima ''vrebati'' loptu te ju pokušati brzom reakcijom ''presjeći'' i osigurati postizanje ''laganog'' pogotka iz kontranapada).

Osim što se igra sa igračem manje, u rukometu na pijesku strogo su zabranjeni pa samim time i kažnjavani, bilo kakvi obrambeni prekršaji koji sadrže guranja, povlačenja, odgurivanja i slične aktivnosti (koje bi se, ovisno o situaciji, u dvoranskom rukometu tolerirale). Jedini fizički kontakt napadača i obrambenog igrača dozvoljen je samo i isključivo kada je prekršaj obrambenog igrača nad napadačem načinjen ispravnom školskom tehnikom. Dakle, dozvoljena je samo situacija u kojoj se obrambeni igrač pravovremeno postavio u poziciju u kojoj se nalazi prsima okrenut prema napadaču, jednom rukom obuhvaćajući napadačevu ruku s loptom, a drugom rukom kuk napadača. To znači da je rukomet na pijesku odlična podloga za učenje pravilne tehnike obrambenog stava i idealnog kontakta s napadačem, ostvarenog u situacijskim uvjetima. Pozitivno je i to da pijesak svojom propustljivošću utječe na brzinu promjene pravca kretanja tako da je obrambenom igraču lakše postaviti se i napraviti korektan prekršaj s obzirom na činjenicu da pijesak ne dozvoljava napadaču brzu promjenu smjera čime se umanjuje mogućnost fintiranja pa je i obrambeni igrač odlučniji i spremniji na izlazak u kontakt.

Vrlo bitna stavka svake obrane u rukometu je suradnja s vratarom. Ukoliko je ta suradnja na zavidnoj razini i obrambena se učinkovitost značajno povećava, kako povećanim brojem obrana vratara, tako i sigurnijom obrambenom formacijom u cijelosti. U rukometu na pijesku ovaj je segment posebno naglašen u vidu savršeno uigrane suradnje obrambenih igrača koji skaču u blok i ometaju napadače pokrivajući im vidno polje i pokušavajući izblokirati šut na gol i vratara koji vjerujući svojim ''blokerima'' ostaje u ''nepokrivenom'' dijelu gola i brani lopte upućene u taj dio. Dakle, rukomet na pijesku uvelike utječe na pozitivan odnos,suradnju, homogenizaciju i razvoj povjerenja između prve obrambene linije koju čine igrači i druge obrambene linije koju čini vratar.

Uloga vratara u uspjehu bilo koje ekipe bez sumnje je velika. Prema nekim trenerima vratar može činiti i do 70% ekipe. Utjecaj rukometa na pijesku na poboljšanje izvedbenih performansi vratara manifestira se na nekoliko načina. Pravilima rukometa na pijesku vratarev pogodak s gola na gol vrednuje se sa 2 boda čime se potiče vratare da obranom (osvajanjem posjeda lopte) što prije pokušaju loptu uvesti u igru. Cilj brzog izvođenja je iskoristiti vrijeme koje je potrebno protivničkoj ekipi da obavi izmjenu napad-obrana, odnosno iskoristiti trenutak dok su protivnička vrata prazna. Vratar se može odlučiti za brzi šut s gola na gol ili za točno i pravovremeno dodavanje suigraču koji se nalazi u najboljoj i najizglednijoj poziciji. I jedna i druga varijanta utječu na razvoj preciznosti, brzinu reakcije kao i na stjecanje sigurnosti i samopouzdanja koje će vrataru biti od velike pomoći za kasnija duga dodavanja u kontru ili izvođenje brzog centra u dvoranskom rukometu. Igrajući rukomet na pijesku vratar također razvija i bolju koncentraciju i strpljenje koji su ponekada vrlo važni u dvoranskom rukometu osobito kod obrana s krila.

Naime, specifičnost šutiranja u rukometu na pijesku, pri kojemu se igrač prije nego ispusti loptu okreće u zraku oko svoje uzdužne osi za cijeli krug, zahtijeva od vratara visoku razinu koncentracije, strpljivost i čekanje do posljednjeg momenta kako bi mogao reagirati na upućeni šut na gol.

NAPAD:

Kažu ljudi napad je najbolja obrana, a brojni su treneri koji se toga i drže. Neki iz jednostavnog razloga što više vole napadačke akcije,puno golova i spektakl, a neki  iz razloga što je i igračima draži taj segment u kojem ekipa posjeduje loptu od onog obrambenog u kojemu je cilj doći do lopte.

Rukomet na pijesku ima ''svoje prste'' i u utjecaju na poboljšanje napadačkih akcija dvoranskih rukometaša kako na individualnom tako i na grupnom tehničko-taktičkom planu.

Možda najbitnija napadačka specifičnost rukometa na pijesku, u odnosu na dvoranski rukomet, je limitiranost u vođenju lopte, odnosno nemogućnost izvođenja istoga. Na prvi pogled to se čini kao poprilično veliki hendikep, međutim je li to doista tako? Naime, danas u dvoranskom rukometu prevladava trend brze i atraktivne igre sa što jednostavnijim rješenjima pri čemu treneri traže od svojih igrača brzi prijenos lopte uz minimalno vođenje. Igranjem rukometa na pijesku, odnosno igranjem bez vođenja, kod igrača se razvija svijest o kolektivnoj igri, igri u kojoj nema toliko individualizma i pojedinačnih rješenja nego se naglašava timski rad. Napadačke akcije u rukometu na pijesku zoran su primjer konstantne suradnje više igrača jer kada bi ona izostala jednostavno ne bi bilo učinkovitoga napada. Igrač, znajući kako mu vođenje nije jedna od opcija, razvija kognitivnu sposobnost donošenja kvalitetnih odluka u smislu preciznih i točnih dodavanja. On u svakom trenutku mora imati nekoliko rješenja, a da pri tome niti jedno od tih rješenja nije lopta u pod.

Još jedna stvar koja se u današnjem dvoranskom rukometu pokušava umanjiti i ograničiti je igra jedan na jedan jer igrači konstantnim ulascima u kontakte i prekršajima  smanjuju brzi protok lopte i bezrazložno troše velike količine energije. Upravo rukomet na pijesku, zbog činjenice da je napad u brojčanoj prednosti, potiče igru za koju je karakteristično široko otvaranje obrane, zabadanje, ulazak igrača u prazan prostor između dva obrambena, brzi prijenos lopte, te hvatanje lopte u kretanju. Ovo posljednje, hvatanje lopte u kretanju, možda je najveći problem u dvoranskom rukometu. Brojni su igrači koji tu grešku usvoje (prijem lopte u mjestu, lopta u pod i zatim kretanje) i onda kasnije gube puno vremena na njezino ispravljanje. Dakle, igrači razvijaju naviku kretanja sa, i što je još važnije, i bez lopte.

Timing ili pravovremenost u izvođenju neke akcije jedna je od karakteristika koje su jako bitne u dvoranskom rukometu, a očituju se recimo u pravovremenom utrčavanju na drugog kružnog napadača, pravovremenom bloku-debloku, pravovremenom dodavanju, itd... Upravo ova karakteristika ključna je u rukometu na pijesku, jer samo pravovremenost i točnost, kako igrača s loptom tako i igrača bez lopte, osigurava uspješnost napadačke akcije kao što je cepelin koji se vrednuje sa 2 boda. Govoreći o cepelinu, ali i o drugom spektakularnom načinu realizacije napadačkih akcija, ''pirueti'' (okret u zraku za 360 stupnjeva), zapravo govorimo o razvoju koordinacijskih sposobnosti kao i agilnosti igrača.

Svakako vrijedi spomenuti utjecaj spektakularnih akcija iz rukometa na pijesku na razvoj ''vica'' u igri dvoranskog rukometa. Ta zaigranost, igranje rukometa, zapravo je dimenzija više i plus koji ponekada može donijeti prevagu u utakmici kada se šablonizirana rješenja ''pročitaju''. Ne posjeduju to sve ekipe. Rijetke su ekipe koje karakterizira ta sposobnost pozitivne improvizacije, kao što je to recimo Hrvatska reprezentacija na čelu sa Ivanom Balićem.

ZAKLJUČAK:

Kroz cijeli članak provlači se misao o važnosti suradnje, kako igrača međusobno na terenu tako i igrača sa članovima trenerskog tima. Uspješna, kvalitetna, ekipa rukometa na pijesku ogledalo je takvog vida suradnje koji se manifestira u precizno i pravovremeno izvedenim izmjenama obrana-napad  gdje do izražaja dolazi izvrsna taktička uigranost cijele ekipe.

Rukomet na pijesku, kao što je opisano u ovom članku, ne predstavlja prijetnju dvoranskom rukometu, nego baš naprotiv, nudi mu uzajamnu suradnju iz koje obje grane mogu profitirati i izaći kao pobjednici pomažući jedno drugome u ostvarenju pojedinačnih ali i zajedničkih ciljeva, a to je promocija rukometa u svijetskim razmjerima. S druge strane, rukomet na pijesku pokazao je i dokazao da, osim ljetne razbibrige, svakako ima svoje mjesto kao sadržaj i sredstvo za kvalitetnu pripremu igrača dvoranskog rukometa kako u kondicijskom tako i u tehničko-taktičkom smislu, neovisno o dobi, spolu ili kvalitativnom rangu.

RUKOMET NA PIJESKU - zabava za sve!!

Proljeće je donijelo lijepo vrijeme, sunce je natjeralo ljude da započnu sa ''operacijama bikini'' , a ja kako bih ostao IN iznio neke informacije i smjernice kako da navedena operacija bude što efikasnija. U istom tonu nastavljam i dalje pa evo preporučujem jedan iznimno zanimljiv sport pristupačan svima, rukomet na pijesku, kao dobar vid rekreacije i način da se ''operacija bikini'' pretvori u zabavnu aktivnost. U nastavku ću ostaviti moja dva članka o rukometu na pijesku pa ako baš nemate pametnijeg posla bacite oko i vidite zašto je to tako atraktivan i svrsishodan sport. 

Rukomet na pijesku: primjena i utjecaj na dvoranski rukomet

UVOD:

Sve popularniji i priznatiji član olimpijske obitelji sportova, ''višeboj s loptom'' ili kako ga neki vole nazivati rukomet, je u ne tako davnoj prošlosti dobio i svoju ljetnu inačicu, rukomet na pijesku, koja se također širi i razvija nevjerovatnom brzinom. Mlađi je braco vrlo brzo zadobio naklonost i pridobio srca velikog broja ljudi, kako aktivnih ili manje aktivnih ''dvoranskih'' rukometaša, tako i običnih ljudi, donedavnih  gledatelja, koji se nisu usudili isprobati svoj potencijal u dvoranskom obliku, ali su se vrlo brzo pronašli u ljetnoj, pješčanoj, verziji rukometa. Tako i podatak kako se rukomet na pijesku igra i u tradicionalno ne rukometnim zemljama kao što su Engleska, Belgija, Nizozemska, Cipar, Uruguay, Pakistan, Iran, Togo,... svjedoči kako je rukomet na pijesku svojom jednostavnošću i zabavnim karakterom zapravo zakoračio velikim koracima na svjetsku sportsku scenu i na taj način još više približio pa i popularizirao dvoranski rukomet.

Riječ je, dakle, o sportu koji je nastao kao alternativa dvoranskom rukometu kako bi se popunila praznina između dvaju natjecateljskih sezona i kako bi igrači u tom razdoblju održali zadovoljavajuću  razinu fizičke pripremljenosti, a istodobno se psihički odmorili i relaksirali. Stoga je u rukometu na pijesku naglasak upravo na zabavi i atraktivnosti same igre, dok su tenzije i napetost svedeni na minimum. Rukomet na pijesku ima dodirnih točaka sa dvoranskim rukometom, no isto tako ima i podosta specifičnosti koje ih razlikuju kao što su, na primjer: manje dimenzije igrališta, vrsta podloge, manji broj igrača, razlike u tehničko taktičkim postavkama,...

Kao i sve novo, tako je i rukomet na pijesku naišao na odobravanja, ali istodobno i na suprotstavljanja i otpore. Sukladno tome pojavio se i određeni krug trenera skeptičnih po pitanju novog sporta pa su svojim igračima zabranili bavljenje istim, a kao najčešći razlog zabrane navode mogućnost ozljede?! No, postavlja se pitanje, jesu li ti treneri u pravu i jesu li s razlogom zabranili sudjelovanje u ljetnim radostima pješčanog rukometa ili je skepticizam i zabrana kao njen rezultat samo posljedica nepoznavanja značajki koje ta verzija rukometa ima za ponuditi? Iako skepticizam znači nepovjerenje, ono ipak dolazi od grčke riječi skepsa što znači razmišljanje i razmatranje, a to je zapravo pozitivna stvar koje bi se trebali prihvatiti treneri prije izvođenja i donošenja zaključaka. Ponukan time bacio sam se i sam na razmatranje, istraživanje i analizu pozitivnih i negativnih strana, kako rukometa na pijesku tako i općenito treninga na pijesku, te njihovu primjenu i utjecaj na dvoranski rukomet. 

Kako funkcionira trening na pijesku ??

Jeste li ikada skakli na trampolinu, a zatim odmah nakon toga pokušali skakati i na čvrstom tlu? Osjećaj koji se može iskusiti u tom trenutku je kako su noge teške i kao da skočnosti uopće nema. Razlog tome je što trampolin ne samo da apsorbira i raspršuje sve sile pri doskoku čime se poništava refleks istezanja i skupljanja, nego zapravo  obavlja i sav rad potreban za usmjeravanje tijela natrag u zrak. To znači kako mišići kao i centralni živčani sustav dobijaju poruku kako njihova aktivnost nije potrebna pa sukladno tome sve i isključuju. Skakanje u pijesku, s jedne strane, ima isti učinak kao i trampolin, jer propusnost pijeska pri doskoku isto kao i kod trampolina upija i raspršuje sile što oduzima bilo kakve pliometrijske prednosti ciklusa istezanje-skupljanje.  S druge strane, nasuprot trampolinu, pijesak čini da mišići rade znatno više kako bi se postigao bilo kakav skok kao i visina istoga. Dakle, kada se trening odvija na pijesku, čvrste sile reakcije podloge, na koje se sportaš ''oslanja'' u dvorani, modificirane su promjenjivom i propustljivom podlogom koja popušta kada sportaš na nju primjeni mišićnu silu. Nedostatak sposobnosti proizvodnje sila reakcije podloge izaziva i narušava stabilnost cijelog tijela, kao i sposobnost uporabe mehanizma trostruke ekstenzije ( skočni zglob, koljeno i kuk ) s ciljem uspješnog pokretanja tijela u naprijed. To znači da je pri kretanju u pijesku skočni zglob limitiran silom koju može proizvesti budući se dio primjenjene sile gubi zbog nestabilnosti pijeska. 

Zbog nestabilnosti i propustljivosti pijeska od mišića i tetiva stopala zahtjeva se dodatni ''prekovremeni'' rad kako bi stabilizirali stopalo, što za posljedicu ima veliku potrošnju energije. Povećanje potrošnje energije pri kretanju na pijesku, uzrokovano nestabilnošću podloge, nastaje, dakle, zbog dodatnog mehaničkog rada i smanjene efikasnosti pozitivnog djelovanja mišića i tetiva. Kako bi kompenziralo ove promjene sila reakcije podloge, tijelo nastoji balansirati i izjednačiti pokret povećanjem sile i amplitude pokreta ekstenzije u zglobu kuka. Aktivacija puno većeg broja mišićnih vlakana nego pri izvođenju istih pokreta na čvrstoj podlozi objašnjava vrlo primjetni osjećaj brzog zamaranja kod treninga na pijesku.

Iako na prvi pogled izgleda kako su razlike u mehanici, između dvoranskog i rukometa na pijesku, minimalne, karakteristike izvedbenog okoliša kod rukometa na pijesku, kao i varijabilnost istoga, kreira poprilično različiti skup kretnih zahtjeva kako bi izvedba bila uspješna. Čini se kako je sport izvođen na pijesku različit u odnosu na isti sport izvođen na čvrstoj podlozi, zbog toga što su propustljivost kao i trenje na pijesku različiti i zahtjevaju uporabu metoda kontrole pokreta koji su drugačiji od onih na čvrstoj podlozi. Sukladno tome pri treningu na pijesku zabilježeni su veći uloženi trud, veća potrošnja energije, kao i veća koncentracija laktata u krvi u odnosu na trening proveden na čvrstim i/ili travnatim podlogama.

Utjecaj treninga na pijesku na sposobnosti

Zbog specifičnih karakteristika pijeska, brojni su znanstvenici i stručnjaci iz područja kondicijske pripreme sportaša posvetili svoje vrijeme istraživanju utjecaja treninga na pijesku na razvoj sposobnosti.

Rezultati istraživanja otkrili su niz zanimljivih i korisnih informacija i spoznaja o utjecaju treninga na pijesku na sposobnosti, a u ovome članku fokus će biti na onim sposobnostima koje su karakteristične za rukomet. Rukomet je sport u kome je dominantna jakost, sport koji zahtjeva brzu i ponavljanu uporabu sile izvodeći pokrete kao što su skok šut, skok u blok, eksplozivne reakcije na i prema lopti ili igraču, itd... Pokreti u dvoranskom, a i u rukometu na pijesku, zahtijevaju agilnost i reaktivnost za uspješnu obranu protivničkih napada, tranziciju iz obrane u napad, te prilagodbu na različite ''poteze'' tipične za igru.

Tradicionalni trening za rukomet obuhvaća razvoj jakosti primjenom olimpijskih dizanja utega, pliometrije i treninga snage, kombinirano sa raznovrsnim vježbama brzine, eksplozivnosti i reaktivnosti ( eng. SAQ op.a. ) koje uključuju horizontalne ljestve, čunjeve, vijače, itd... Trening se obično provodi u zatvorenim prostorijama za trening ( dvorana, teretana ) i usredotočen je na trostruku ekstenziju i razvoj snažnog kompleksa skočnog zgloba za brze i eksplozivne pokrete. No, kao što je već navedeno, kada se trening ''prebaci'' na pijesak čvrste sile reakcije podloge na koje se sportaš oslanja u dvorani/teretani promijenjene su propustljivošću podloge. Neotpornost pijeska, pri kretanju tijela, otežava skočnom zglobu potisak uzduž vertikalne osi i kao posljedica toga propada unatrag ( u pijesak ) u pokušaju povećanja propulzije ( kretanja u naprijed ). Te promjene kod sila reakcije podloge narušavaju stabilnost cijelog tijela i značajno utječu na visinu vertikalnog odraza kao i na smanjenu sposobnost promjene pravca i ubrzanja. Negativan utjecaj ne znači da se navedene sposobnosti ne mogu razvijati treningom na pijesku.

Istraživanja su pokazala kako se treningom u pijesku postiže isti ili sličan napredak u povećanju sprinterske i skakačke sposobnosti u usporedbi sa istim treningom provođenim na travnatim ili tvrdim podlogama. Osim toga aktivira se i znatno veći broj mišićnih vlakana, a dobra strana toga je što uobičajeni trening ovom tehnikom počinje rasti prilagođavajući se na aktiviranje svih tih ekstra vlakana tako da kad se skok izvodi na tvrdoj podlozi kao što je parket dvorane, ne samo da se povrati korist i učinak pliometrijskog odgovora, nego i sposobnost aktivacije većeg broja mišićnih vlakana.

Negativna strana je, da dugotrajna uporaba  treninga na pijesku, može smanjiti stupanj razvoja sile koji je ključan kod visine vertikalnog odraza. Razlog tome je propadanje stopala u pijesak što rezultira povećanjem vremena kontrakcije, a posljedica toga je slabije eksplozivniji pokret prema gore.

Znači trening na pijesku, sam po sebi, nije dugoročno riješenje za postizanje funkcionalnih rezultata visine vertikalnog skoka, no u kratkotrajnim periodima od 4-8 tjedana, zbog varijabilnosti, izazova, zanimljivosti, te zabavnog karaktera ovog stila treninga svakako je preporučljivo uključiti ga u trenažni program.

Slična je stvar i sa maksimalnom brzinom. Veća maksimalna brzina postiže se na temelju primjene veće oslonačne sile na podlogu, a ne bržim premještanjem udova kroz zrak, tj bržom frekvencijom nogu. Pri trčanju u pijesku, zbog propadanja stopala u pijesak, vrijeme kontakta s podlogom je značajno duže. Trčanje u pijesku ne samo da narušava dinamičke stereotipe u motoričkim obrascima, što je cilj kontrastnog treninga, nego dramatično mijenja te obrasce. Meka podloga proizvodi totalno drugačiji stimulus. Budući, mišićni receptori podešavaju reaktivno vrijeme podlozi, trčanje u pijesku ne podražava ekplozivni ( istezanje-skupljanje ) sprinterski kontakt u fazi maksimalne brzine. To znači da sprintevi u pijesku nisu primjereni za razvoj maksimalne brzine, no treba naglasiti kako zapravo maksimalna brzina kao sposobnost vrlo rijetko se ispoljava u  sportskim igrama, osobito igrama kao što je rukomet.

U rukometu na pijesku, kao i u dvoranskom rukometu, sportaš koristi mehaniku trostruke ekstenzije za skokove i kratke sprinteve. Mehanizam trostruke ekstenzije je presudan u primjeni sile i pokretanju tijela naprijed pri najvećoj mogućoj brzini. Razumijevanje mehanike trostruke ekstenzije na pijesku ključno je za razvoj učinkovitog trening programa za rukomet na pijesku. Osim toga pri dizajniranju programa za rukomet na pijesku treba uzeti u obzir kako tijelo kompenzira i reagira na promjene okoliša, tj podloge. Kompenzatorni mehanizmi  za kretanje u pijesku dovode do povećanja zahtjeva na stražnju ložu kao primarnog ekstenzora ( opružača ) kuka.

Za igrače pjeskaških sportova to znači da bi kompletan specifični trening program trebao uključivati posebnu pozornost treningu ekstenzije kuka kroz funkciju stražnje lože, uključujući pri tome elemente nestabilnosti.

Ozljede u pijesku!

Rukomet na pijesku, kao i ostali pjeskaški sportovi, relativno je mlada sportska igra, te se prakticira uglavnom tijekom ljetnih mjeseci. Osim toga, još uvijek, nema niti profesionalnih liga niti učestalih kontinuiranih natjecanja koja bi se provodila tijekom cijele sezone i na osnovu kojih bi se mogli donositi neki konkretniji zaključci o ozljedama specifičnima za ovaj sport.

Provedena su neka istraživanja, no premali broj uzoraka i podataka jednostavno nije dostatan da bi se rezultati mogli smatrati statistički značajnima i kako bi se eventualno moglo govoriti o karakterističnim ozljedama u rukometu na pijesku. Podaci, osobno iskustvo i informacije, iz razgovora sa medicinskim osobljem koje je bilo u kontaktu sa rukometašima na pijesku, upućuju na to kako teških ozljeda ( zahtjevaju operativno liječenje i dugi oporavak i izbivanje ) nije bilo, zabilježeno je nekoliko slučajeva težih ozljeda ( konzervativno liječenje i kraće izbivanje sa sportskih terena ) kao što su luksacije ramena ili lakta, te uganuća skočnog zgloba i slične ozljede, a najviše je prijavljeno lakših ozljeda među kojima su najčešće upale i tendinitisi ahilove tetive.

Takva je situacija logična s obzirom da su u rukometu na pijesku, za razliku od dvoranskog rukometa, kontakti svedeni na minimum pa je i broj ozljeda uzrokovanih vanjskom silom smanjen. Što se upala tiče, riječ je, naravno opet, o karakteristikama podloge. Mekane podloge kao što je pijesak svojom mekoćom i propustljivošću preopterećuju tetive i mišiće što može uzrokovati upalne procese i ozljede, osobito ahilove tetive. Zbog konstantnog prilagođavanja podlozi, svaki korak uzrokuje različiti pritisak i sile u stopalu, skočnom zglobu, koljenu i kuku. Osim toga pijesak ima tendenciju propadanja i nagibanja što također uzrokuje opasnu silu, izvan centra težišta tijela, na stopalo i skočni zglob, tako da, s vremenom, trčanje na neravnoj podlozi  može rezultirati upalama i tendinitisima zglobova i tetiva.

To znači da postoji potreba za prilagodbom mišićnog, ligamentarnog i tetivnog sustava, odnosno mekih tkiva, za trčanje na pijesku. Stručnjaci sportske medicine preporučuju da se za početak krene sa laganim kraćim istrčavanjima na pijesku manje dubine, a čak savjetuju započeti i sa obućom na nogama kako bi prilagodba tekla lakše i uspješnije.

Kratak osvrt za kraj:

Iz svega navedenog može se zaključiti kako je ''strah'' od rukometa na pijesku neopravdan i da je s obzirom na pluseve i minuse ovog sporta, njegova primjena, kao sadržaja trenažnog programa za dvoranski rukomet, ne samo moguća nego i potrebna. Uz mogućnost utjecaja na razvoj sposobnosti, te mali rizik od ozljeđivanja, rukomet na pijesku nudi pregršt dodatnih prednosti kao što su zabava, druženje, mentalna relaksacija i opuštanje. Osim toga utječe se i na ''timing'', kretanje bez lopte, timski rad, percepciju i brojne druge, za dvoranski rukomet vrlo bitne, značajke. Stoga, pri pojavi prvih zraka proljetnog sunca, bez ikakvih dvojbi i razmišljanja, loptu u ruku, te sa prijateljima na pijesak, kako bi se upoznali sa čarima i radostima ovog vrlo zanimljivog sporta u kome mogu sudjelovati svi, bez obzira na dob i spol!