Odnos uloženo-dobijeno; slučaj Karabatić

Odmah na početku morat ću vas razočarati jer ovo neće biti post o sočnim detaljima kladioničarske afere Nikole Karabatića niti ću vam odati recept o uspjehu na kladionici. Isto tako neću pisati o "zicerima" i namještenim utakmicama na osnovu kojih biste mogli podebljati svoj bankovni račun. Ipak, mogli biste pročitati članak do kraja jer postoji mogućnost da postanete bogatiji... Bogatiji u onom životnom smislu. Bogatiji za još jednu spoznaju, ideju i način razmišljanja koji bi vas mogli odvesti na pravi put, a onda tko zna, možda se i zaradi koja novčanica više.

Cost-benefit analiza pojam je koji dolazi iz ekonomije i obično se koristi za vrednovanje i usporedbu prednosti i nedostataka nekog projekta tako da se analiziraju troškovi (cost) i korist (benefit). Meni se ovaj pojam u sportu sviđa jer se svodi na odnos uloženog i dobijenog i u pravilu je nepogrešiv. Matematika je u sportu prilično jednostavna stvar. Pretpostavimo li da je tijelo sportaša njegovo oruđe i sredstvo za rad jasno je kako se za to isto tijelo treba potruditi da bude u što boljem stanju. Ako je tijelo u odličnom stanju i u njega se ulaže puno onda je i izvedba samog sportaša na terenu puno bolja. Ulaganje u tijelo podrazumijeva dobro i kvalitetno treniranje, ali i pravilan i programiran odmor koji uključuje dobar san, pravilnu i uravnoteženu prehranu, te razne dodatke prehrani i sredstva oporavka. Preskakanje treninga, loše životne navike i slaba ishrana sigurno nisu dobro ulaganje pa je teško očekivati pozitivne dugoročne posljedice. Ipak, brojni sportaši još uvijek ne razumiju taj odnos uloženog i dobijenog pa se čude i ljute na svoje loše izvedbe tako da traže opravdanja i krivce u nekim drugim stvarima (loš trener, loši suci, uvjeti,...). Na kraju se ipak sve svodi na to koliko zaista nešto želite i koliko ste za taj cilj spremni dati, odnosno uložiti kako biste do njega došli.

Nedavno sam čitajući Sportske Novosti naišao na veliki intervju s Nikolom Karabatićem koji mi je samo potvrdio sve gore navedeno. Ovdje ću prenijeti samo dio teksta u kojem Karabatić govori o važnosti treninga i o tome kako u posljednjih desetak godina nije propustio niti jednu važniju utakmicu, niti jedno veliko natjecanje, a riječ je o igraču koji se nalazi u rukometnoj eliti već godinama. Karabatić je s reprezentacijom osvojio sve što se može osvojiti (Europsko, Svjetsko prvenstvo i Olimpijske igre), a usput je pobrao i sve individualne nagrade koje postoje (Najbolji igrač svijeta po izboru IHF-a, MVP na nekoliko prvenstava i gotovo redovno u najboljim sedmorkama svih velikih natjecanja. U klupskom planu također je pobrao sve najbitnije titule. Osvojio je Ligu prvaka, te nacionalna prvenstva i kupove u Njemačkoj i Francuskoj (dvije zemlje gdje je do sada igrao). Mislim da to dovoljno govori o kakvoj igračkoj klasi govorimo, a evo i izvadka iz novina:

Na novinarsko pitanje:

- Jeste li se umorili od rukometa, fali li vam ponekad motiva, snage za ritam koji je iz godine u godinu sve žešći, a vi ste sve stariji?

Karabatić odgovara:

- Zadovoljan sam što radim posao koji volim. "Kucam u drvo" što nikad nisam imao teške ozljede. Uvijek sam trenirao kako treba, shvatio sam da je trening važan. Teretana, trčanje, higijena, prehrana, odmor... Nisam promašio nijedno veliko natjecanje desetak godina, četiri godine u Kielu ni minutu nisam bio van terena, sve sam odigrao. To je jednostavno stvar discipline. I ako je teško i ako ti se ponekad ne da, moraš u glavi složiti da to možeš i moraš učiniti kako bi uspio.

Mislim da na ovo nije potreban dodatni komentar. Razmislite o tome koliko zaista nešto želite i koliko ste spremni uložiti da biste do toga došli?

OPREZ – zanimljivo štivo!!!

 

 

 

 

 

Dr. Ranko Rajović autor je knjiga: ''NTC 1 - IQ deteta briga roditelja'' i ''NTC 2 - Kako uspešno razvijati IQ deteta kroz igru''. Obje knjige su vrlo korisno štivo za pročitati i vrlo koristan izvor informacija o razvoju najmlađih. O samoj filozofiji dr. Rajovića pobliže će objasniti izvadak iz intervjua s njim koji sam posudio s portala ''Slobodna Dalmacija'' kao i  video klip s njegovog predavanja:

Pustite dijete  da se vrti do mile volje, da skače po krevetu dok mu ne dosadi... Čak i ako padne, veća šteta od toga bit će da mu zabranjujete spomenute igre jer mu na taj način usporavate razvoj mozga! To su, među ostalima, glavne poruke dr. Ranka Rajovića, člana Upravnog odbora Mense International i predsjednika Mensina svjetskog Odbora za darovitu djecu. Predavanje ovog liječnika specijalista iz Novog Sada, inače oca četvero djece, u samo dva tjedna pogledalo je na YouTubeu više od 100.000 ljudi. 

Glavna poruka jest da roditelji pravim pristupom mogu pridonijeti razvoju kvocijenta inteligencije, te stvaralačkog i produktivnog mišljenja kod svoje djece, i to u razdoblju koje je najdinamičnije u razvoju mozga, a to je ono do sedme godine života. Rajovića smo pitali na čemu temelji svoje teze.

- Znanstveno je dokazano da je genetski potencijal IQ-a u broju nervnih stanica u mozgu i u količini veza (sinapsi) među neuronima. Istraživanja dokazuju da intelektualne sposobnosti ovise upravo o broju sinapsi u mozgu koje se formiraju ovisno o raznim stimulacijama. Po nekim autorima, do pete godine formira se 50 posto, do sedme 75 posto i do dvanaeste godine do 95 sinapsi.

Govoreći na temu “Koje igre usporavaju ili oštećuju razvoj djece, a da toga nismo svjesni”, iznijeli ste jedan prilično zastrašujuć podatak, a to je da danas svako drugo dijete ima nekakav razvojni poremećaj, odnosno kognitivne smetnje.

- Testiranjem na uzorku od preko 2000 djece vidjeli smo doista da gotovo svako drugo dijete ima neku razvojnu smetnju, odnosno da ne može izvesti jednostavne testove koji pokazuju da postoji manje sinapsi u nekim regijama njihova mozga. Naime, mozak traži stimulaciju za razvoj, a u sadašnjem načinu života djece, koji uključuje dugotrajno sjedenje pred kompjutorom ili televizorom, ne može je dobiti. Naša su istraživanja pokazala da više od 50 posto djece ima slabije razvijenu finu motoriku, da oko 40 posto njih ima usporenu akomodaciju oka... Smanjene sposobnosti upozoravaju i na smanjen broj sinapsi u nekim regijama mozga.

Kako roditelji “sudjeluju” u tom oštećivanju ili, bolje rečeno, nedovoljnom razvoju mozga kod svoje djece?

- Prije svega, dopuštanjem aktivnosti koje nisu u skladu s evolucijom i biologijom, posebno u prvim godinama života, što može dovesti do razvojnih poremećaja. Ono što je zabrinjavajuće jest to što nova istraživanja pokazuju da djeca sa smanjenim aerobnim aktivnostima (hodanjem, trčanjem, plivanjem... op.a.) imaju promjene i na dubokim strukturama mozga. Gdje će nas to dovesti, nitko ne zna; hoće li se djeca prilagoditi novim uvjetima života ili ćemo se, pak, za 10 do 20 godina čuditi i pitati zašto nismo reagirali na vrijeme... Zato smo u Mensi i nazvali čitav program “IQ djeteta, briga roditelja”.

 Kakve su opasnosti sadašnjeg stila života na razvoj mozga djece?

- Ako mozak ne dobiva impulse za razvoj, koji je trajao milijunima godina, pitanje je hoće li onda bez tih pravih impulsa znati “uraditi svoj posao” onako kako je predviđeno genetski. Ili će možda napraviti neke propuste... Danas znamo da je genetika važna, ali ako mozak nema dobro stimulativno okruženje, nastaje oštećenje koje se poslije ne može popraviti. Treba znati da je ključna stvar, uz genetiku, stimulacija, odnosno rad s djetetom, odnosno izbjegavanje štetnih aktivnosti. Jedna od tih štetnih aktivnosti svakako je mirovanje, posebno u razdoblju do pete godine života, a znamo da i tako mala djeca provode previše sati igrajući videoigrice ili gledajući televiziju. Čovjek je fiziološki stvoren da hoda, tako da je vrlo važno da dijete što više bude u pokretu jer tada će i razvoj mozga biti u skladu s fiziologijom.

Što još možemo učiniti u razdoblju od treće do šeste godine djetetova života? Radi pomoći roditeljima, ali i odgojiteljima, razvili ste i takozvani NTC sustav učenja...

- Postoje tri faze tog programa: razvoj mozga, učenje i razvoj funkcionalnog razmišljanja. Evo nekoliko sugestija kako roditelji mogu pozitivno utjecati na razvoj mozga – dijete koje se želi vrtjeti, treba i pustiti da se vrti tako da ono samo odabere koliko vremena želi provesti u spomenutoj aktivnosti. Isto tako, ako želi skakati s fotelje na kauč, treba ga pustiti da i to radi, omogućivši mu, naravno, sigurno okruženje. NTC program primjenjuje se trenutačno u 12 država, pa i u Hrvatskoj, u nekoliko vrtića. Reakcije na program, odnosno povratne informacije, odlične su – djeca brzo napreduju, što se vidi kad krenu u školu. Školski psiholozi nam kažu kako se djeca koja su radila po NTC programu izdvajaju po sposobnostima, zaključivanju, razmišljanju...

TEHNOBLOG – programi i aplikacije (Coach Note)

COACH NOTE aplikacija je koja trenerima omogućava da zabilježi vježbe, akcije svoje ili protivničkih ekipa, a sve se to onda može isprintati u PDF formatu, pokazati izravno na nekom od uređaja ili snimiti video uz mogućnost komentiranja koji se opet može podijeliti ili mailom ili putem društvanih mreža. 

Aplikacija podržava veliki broj sportova, a među ostalima u ponudi su i rukomet, te rukomet na pijesku. Coach Note pruža veliku paletu mogućnosti od kojih treba istaknuti već spomenuto snimanje video klipova s mogućnošću glasovnog snimanja (komentiranje). Tu je i mogućnost izrade različitih formacija s mogućnošću stavljanja imena igrača i pozicija koje igraju ili brojeva koje nose. 

Da ne duljim više ostavljam video na kojem se nalazi nešto detaljniji pregled aplikacije za one koje su se zainteresirali za nabavku iste.