VIKEND MUDROSLOVIJE: dobro se dobrim vraća

Ono što radiš toliko je glasno da ne čujem što pričaš - William James.

Svi smo mi ljudi, ali tko je uz to još i čovjek? Elokventni govori stvarno znaju biti lijepi, ali ono što zaista mijenja stvari jesu djela i navike koje drugima služe za primjer. Ne trebaju to biti neke velike stvari jer ponekad i najmanji osmijeh dovoljan je da nekome uljepša dan. U OVOM VIDEU ima zaista puno primjera ljudske dobrote i nesebičnosti. Stoga, ako ne znate što navuči na sebe za vikend probajte s osmijehom. Navucite veliki iskreni osmijeh i promijenite svijet na bolje. Ugodan vikend želim. 

Pravi vođa: Talant Dušebajev

Koliko često ćete vidjeti da netko prizna pogrešku? Koliko često da sebe označi kao glavnog i isključivog krivca za propust? A ako vam kažem da radi u sportu i da je trener? Pomislit ćete da sam lud jer takve stvari se ne događaju i tako nešto postoji samo u pričama. Pravi lider prepoznaje pogrešku i usudi se biti čovjek te priznati kako je možda donio krivu odluku, a priznavajući sebi i drugima da je pogriješio pristaje i na promjenu. Takav slučaj dogodio se na Europskom rukometnom prvenstvu u Poljskoj, a trener se zove Talant Dušebajev (čovjek koji mi je i prije bio drag, a sad je dodatno porastao u očima). U razgovoru za španjolske novine (Marca), Dušebajev je bez ikakvog suzdržavanja i pod cijenu otkaza priznao kako je krivo pripremio reprezentaciju Mađarske. Najbitnije dijelove razgovora sam preveo, a za one koji znaju Španjolski slobodno pročitajte kompletan razgovor. 

- Učinio sam početničku pogrešku za izbornika jedne reprezentacije pripremajući reprezentaciju potpuno drugačije od onoga kako bi se trebalo pripremati. Pripremao sam ekipu kao da je riječ o klubu gdje mogu raditi 300 dana godišnje. Dan nakon poraza od Rusije, nakon treninga shvatio sam moju pogrešku. Igramo jako loše jer sam ih ja pripremio jako loše, prije svega taktički. – naglasio je Dušebajev koji je prihvatio činjenicu da će propustiti Olimijske igre u Riu, ali već razmišlja o slijedećem cilju, a to je plasman na Svjetsko prvenstvo u Francuskoj 2017.

- Devet mojih igrača debitiralo je na velikom natjecanju, oni su mladi s puno talenta i želje. Ako se ja poboljšam kao trener i učinim njih boljima moći ćemo biti kompetitivni – zaključio je Dušebajev.

Treba li ovome dodatni komentar. Niti slova o sucima, niti jedne riječi o hendikepima igrača ili eventualnom nezalaganju, izdaji i sličnim uobičajenim obrambenim mehanizmima koje treneri vole koristiti. Samo pohvale i spremnost za rad. Svaka čast majstore.

Razgovor s Dušebajevom, Marca 25.01.2016. 

Što nas čekić, vijak, brusilica i metar mogu naučiti o životu?

Promatram ovih dana koliko su znani i neznani stručnjaci, te 'dobronamjerni' kritičari uspjeli pronaći nedostataka i loših karakteristika rukometašima kako naše, tako i ostalih reprezentacija. Čovjek bi slušajući mogao doći do zaključka da je riječ o nekakvom osnovnoškolskom natjecanju gdje se klinci prvi puta upoznaju s rukometom, a ne o smotri najboljih europskih reprezentacija u kojima igraju najbolji igrači na svijetu. Iako znam da je kritiziranje i isticanje svega negativnog kod nas uobičajena pojava, svejedno se povremeno iznenadim količinom negative.

Sportska karijera ne traje pretjerano dugo, a svako sportsko iskustvo trebalo bi biti iskorišteno kako bi se iz njega učilo, sazrijevalo, prepoznavalo koji su ciljevi i zadaće, te odlučilo što želi i tko želi postati svaki sportaš. Pomoći mu da prepozna i pronađe svoj identitet kao osobe i kao sportaša trebao bi biti cilj svakog trenera, roditelja, prijatelja. Inspirirati i motivirati možemo samo ako si dopustimo da vidimo ono pozitivno i to potenciramo. Ako tražimo ono što je loše to ćemo i pronaći. Najlakše je vidjeti nečije nedostatke, ali pronaći i uvidjeti vrline i pozitivne kvalitete sposobnost je istinskih lidera koji inspiriraju sve oko sebe. 

U skladu s tim prenosim jednu zanimljivu priču iz knjige “La primera vez que la pegué con la izquierda.” (Imanol Ibarrondo):

Legenda kaže da se jednom u stolarskoj radnji odvio čudan sastanak. Sastali su se alati kako bi riješili svoje razlike i nesuglasice. Čekić je odlučio voditi sastanak kao predsjedavajući, ali ostali su zahtjevali njegovu smjenu. Razlog? Radio je previše buke, a osim toga cijelo je vrijeme samo lupao. Čekić je prihvatio krivnju, ali je također tražio da se izbaci i vijak jer kako kaže – potrebno ga je puno vrtiti da bi služio nečemu. Ljutiti vijak tražio je ostavku brusilice koja je, po njegovim riječima, hrapava i gruba prema ostalima. Brusilica se složila s navedenim, ali je i optužila metar: - Uvijek odmjerava sve prema svojim mjerama kao da je on jedini savršen. 

U to u radnju uđe stolar, obuče svoje odijelo i počne raditi koristeći čekić, vijak, brusilicu i metar. Na poslijetku, grubi komad drveta s kojim je počeo raditi pretvorio se u prelijepi komad namještaja. Kad je radnja ponovo bila prazna nastavljena je rasprava, a ovaj put riječ je uzela pila.

-Mislim da je svima jasno kako imamo nedostataka, ali stolar radi samo s našim prednostima i to je ono što nas čini vrijednima. Dakle, prestanimo razmišljati o našim slabim točkama i koncentrirajmo se na učinkovitost naših vrlina.

Tada je grupa prepoznala kako je čekić snažan, vijak je povezivao i davao čvrstoću, specijalnost brusilice je bila stvaranje glatkoće i finoće, dok je metar bio precizan i točan. Osjećali su se u tom trenutku kao ekipa sposobna za proizvodnju visokokvalitetnog namještaja zbog čega su bili iznimno ponosni na svoje individualne sposobnosti i na zajedničku suradnju.

Tražite u svojim sportašima, partnerima, prijateljima, učenicima samo ono najbolje i uživajte u potenciranju njihovih kvaliteta koje će im pomoći da se razviju u ono što oni zaista jesu.