VIKEND MUDROSLOVIJE: Ubuntu

Ja sam ono što jesam, zato što smo mi ono što jesmo – postoji li bolja definicija ekipe?

 

UBUNTU dolazi iz Bantu jezika južne Afrike, a to je kompletna filozofija koja se zasniva na zajedništvu i činjenici da ljudsko biće ne može postojati u izolaciji. Kao pripadnik cjeline osoba je otvorena i dostupna drugima, te se ne osjeća ugroženom ako su druge osobe sposobne i dobre, a osjeća se poniženo i loše ako su drugi članovi ponižavani, mučeni ili potlačeni.

Priča kaže kako je jedan antropolog proučavajući neko Afričko pleme predložio djeci iz plemena jednu igricu. Postavio je košaru punu voća pokraj jednog drveta i rekao djeci da se utrkuju do nje, a prvi koji dođe do košare pobjednik je koji osvaja svo voće. Kada je dao znak za početak utrke sva djeca su se uhvatila za ruke, otrčala zajedno do košare i zatim zajedno sjeli oko iste uživajući u nagradi. Iznenađeni antropolog upitao ih je zašto su to učinili tako kad samo jedan može biti pobjednik, a začuđena djeca su mu odgovorila protupitanjem: ''Kako bi samo jedan od nas mogao biti sretan ako su svi ostali tužni''?  To je pravi primjer Ubuntu filozofije. 

U svojoj knjizi 'La primera vez que la pegue con la izquierda' autor Imanol Ibarrondo opisuje svoj razgovor s jednim od polaznika njegovog seminara o liderstvu.

-U razgovoru s Unaiem Basurkom, prestižnim Baskijskim kapetanom plovidbe upitao sam ga što za njega znači ekipa. Odgovorio mi je da u nemirnim vodama on zna da je grupa mornara postala ekipa (posada) kada počnu činiti naoko sitne detalje kao što su donošenje vode nekome tko radi, pokrivanje dekom kolege koji je na straži, priprema kave nekome tko dolazi u idućoj smjeni, gašenje svjetla nekome tko je zaspao,... U tom trenutku Unai je znao da ima ekipu (posadu) koja je spremna suočiti se s nemirnim morem i problemima koji ih mogu zateći na putovanjima.

To je filozofija koja izgrađuje ekipu. Male geste i ponašanje koje svaki član ekipe radi bez da ga itko to traži i da pri tome ništa ne očekuje zauzvrat. Velikodušni stavovi i ponizna djela ono su što jedan lider (trener) treba isticati, potencirati i prepoznavati kako bi pomogao svojim sportašima da prepoznaju proces transformacije iz grupe u ekipu. 

UGODAN VIKEND

VIKEND MUDROSLOVIJE: uloge u ekipi

Ne dopustite da ono što ne možete učiniti smeta onome što možete učiniti - J. Wooden

Uglavnom je običaj da se koncentriramo na ono što loše radimo i kompletan fokus bude usmjeren ka tome, a rijetko kada se naglašavaju i potiču vrline jer ih uzimamo zdravo za gotovo. Tako usmjereni zanemarujemo pozitivne strane kojih je obično jako puno i zaboravljamo na sve one vrijednosti koje već imamo, ali ih potiskujemo budući je naglasak na manama koje nas onda sputavaju u ispunjenju naših potencijala. U sportskim ekipama to onda izgleda tako da treneri kukaju kako imaju loše igrače koji ne mogu ovo ili ono, a rijetko ćete čuti da će naglasiti bilo što pozitivno za takvog igrača koji je i dalje član njegove ekipe. S druge strane, igrači koji manje igraju zbog takvog se pristupa smatraju manje vrijednima i nerijetko odustaju ili gube volju pa sve slabije treniraju i onda zapravo ispunjavaju trenerovo 'proročanstvo' i viđenje (trener rekao da je loš i svaki puta kad bi napravio grešku trener bi to istaknuo i 'dokazao' da ima pravo, a svaku dobru stvar bi jednostavno zanemario) nakon čega se stvori začarani krug nezadovoljstva.  Ja svojim sportašima volim objasniti odmah u startu da je nerealno da u skupini od njih 25 ili više svi postanu Olimpijski pobjednici, ali ako se i dogodi da je samo jedan od njih dogurao do vrha to je onda zasluga svih njih jer su ga oni gurali i tjerali da postane bolji i da se više trudi zbog čega je kvalitetom, ali i karakterom izbio na vrh i zbog toga trebaju biti ponosni jer su bili dio te priče. 

U skladu s tim evo jedna dobra usporedba ekipe i uloga u ekipi koja je zapravo poruka trenerima, ali i igračima da svatko ima svoju ulogu i jednako je bitan za funkcioniranje ekipe.

Zamislite si jedan predivan auto (Porsche, Ferrari, Golf, izaberite po osobnom ukusu). Taj auto predstavlja našu ekipu. Najvažniji u autu je motor koji ga pokreće, zatim kotači koji omogućavaju da 'klizi' po cesti ili volan bez kojeg se ne bi moglo upravljati i auto ne bi bio funkcionalan. Isto tako i vjetrobransko staklo je jako bitno kako bi mogli sigurno voziti bez ometanja (kiša, snijeg, kukci,...). Međutim, jednako tako važnu ulogu imaju i brisači jer u slučaju jake kiše bez njih ne biste mogli nigdje budući da ne biste vidjeli. Najsnažniji, najbolji i najmoćniji motor ne ide nigdje bez ključa, gasa, ulja, itd... Dobra ekipa djeluje kao dobar auto, a trener bi trebao biti savjestan vozač koji brine o tome da svi dijelovi budu ispravni i dobri kako bi sve bilo u redu. Vaša uloga, kakva god da ona bila, bitna je za ispunjenje ukupnih ciljeva ekipe. Vi ste ključni i nikada to nemojte zaboraviti.     

UGODAN VIKEND

VIKEND MUDROSLOVIJE: ekipa

Svaki pojedinac čini snagu ekipe. Snaga svakog pojedinca je ekipa - Phil Jackson

U knjizi 'The way of the champion' autor (Jerry Lynch) opisuje jednu zanimljivu kinesku priču koja ukazuje na potrebu timskog rada i suradnju unutar ekipe koja je neizbježna kako bi ekipa bila ekipa, a ne samo grupa pojedinaca.

Priča govori o tome kako su Raj i Pakao zapravo u potpunosti jednaki. I jedan i drugi čini gozba s najukusnijom hranom koja se može zamisliti i koja je servirana na brojnim okruglim stolovima. Jedina 'caka' je da pribor za jelo čine dvometarski štapići za jelo (kineska priča pa je logično da budu štapići, a ne pribor kakav mi koristimo). U paklu su nakon nekog vremena pokušavanja manipulacije tim ogromnim priborom odustali zbog čega su umrli od gladi dok su u raju jednostavno rješili problem tako da je svaka osoba hranila onu s druge strane stola i tako ukazali na veliku moć međusobne suradnje.

Svaki pojedinac u ekipi je bitan i svatko ima svoju ulogu, ali isto tako ekipa u cjelini iznimno je važna i utjecajna za izvedbu svake individue unutar ekipe. Sjetite se ptica selica kako lete u V formaciji. Na taj način kolektiv pomaže da svaki pojedinac bude efikasniji (negdje sam našao podatak da tako uspjevaju prevaliti čak 71% više puta zbog manjeg utroška energije). Osim toga, dok lete one konstantno 'trube' što nama običnim promatračima može iritantno zvučati kao obično graktanje, ali za ptice su to prelijepi zvuci ohrabrenja i pozitivnog čavrljanja. Možda si govore: ''bravo, samo nastavi tako, izgledaš odlično, možeš ti to,...''

U OVOM VIDEU pogledajte primjer koliko ekipa može utjecati na izvedbu pojedinca i koliko je bitna podrška kompletne ekipe kako bi svaki pojedinac imao sigurnost i osjećao se vrijedno i sposobno odraditi i najteži zadatak, te preskočiti bilo kakvu prepreku u prenesenom, ali i doslovnom smislu.

UGODAN VIKEND

VIKEND MUDROSLOVIJE: Disciplina

Disciplina dolazi od latinske riječi 'discipulus' i znači pokazivati, educirati. Cilj bilo koje diciplinske mjere trebao bi biti naučiti ili ispraviti određeno ponašanje, a nikada kazna ili poniženje. Možete biti zahtjevni u svojim zadacima koliko vas volja, ali uvijek uz maksimalni respekt prema osobama koje vodite.

Velika većina trenera redovito koristi kazne kao 'sredstvo učenja', uz neizostavno ponižavanje i vrijeđanje koje ide u skladu s tim jer to je sve dio koreografije kako bi njihovi sportaši postali 'čvršći' i 'bolji'. Ne znam na kojem to fakultetu uče, ali zadnji put kad sam gledao svoju diplomu i trenersku licencu nigdje nisam naišao na dozvolu za ponižavanje i vrijeđanje ljudi s kojima radim?! Praksa je otprilike ovakva: ekipa izgubi ili ne igra dobro, sportaš napravi puno grešaka i zbog toga slijedi kazna koja obično dolazi u obliku intenzivnih fizičkih vježbi, odnosno dugačkih i iznimno napornih kondicijskih treninga. Što želimo od sportaša da nauče tom kaznom?

•          Ukoliko si zabrljao u 'mojoj ekipi' morat ćeš platiti visoku cijenu?
•          Poraz je neprihvatljiv?
•         Možda će ih strah od negativnih iscrpljujućih fizičkih napora nekako čudotvorno dodatno motivirati da igraju bolje i ne pokleknu pod pritiskom?

Što oni zapravo nauče takvim metodama?

•         Prvo i osnovno je da nauče mrziti bio kakav oblik kondicijskog treninga. Umjesto da kondicijski trening shvaćaju kao privilegiju i nešto što im je potrebno i dobro da bi svoje tijelo održavali u optimalnom stanju oni stvaraju averziju prema bilo kojem obliku fizičke aktivnosti i takav vid treninga rade samo onda kad moraju, a i tada se 'švercaju' kad god stignu. Obzirom su u glavi stvorili sliku kako je kondicijski trening kazna logično je da samostalno ne žele kažnjavati sami sebe.
•         Kažnjavanjem sportaša oni uče strahovati od negativnih posljedica što im odvraća koncentraciju od bitnoga. Ako se sportaš boji onoga što će uslijediti nakon poraza kako onda da razmišlja o zadacima u igri? Teško da može biti opušten i koncentriran na ono što treba raditi, odnosno da bude prisutan u trenutku pa previše razmišlja o tome kako da ne napravi grešku zbog koje će biti kažnjen, a obzirom mu je fokus na tome upravo to će se i dogoditi.
•         Kažnjavanjem se sigurno neće ispraviti učinjene pogreške. To što je trener bijesan neće nikako pomoći sportašu da zaista shvati i nauči što je učinio pogrešno i što treba napraviti idući put kako bi to ispravio. Kad sportaši učine pogrešku onda je to trenerova prilika za poučavanje, a ne prilika za kažnjavanje.
•         Ukoliko kaznite sportaša svaki put kada pogriješi učite ga da su pogreške i porazi nešto jako loše i da se moraju izbjeći pod svaku cijenu, a to je 'lekcija' koja će njihovu izvedbu sabotirati svaki put kad izađu na teren.

Zapamtite: NITI JEDAN SPORTAŠ NIKADA NIJE IZAŠAO NA TEREN KAKO BI NAMJERNO IGRAO LOŠE! Naučite ih što su učinili loše i što bi tebali promijeniti idući put, ali uz maksimalan respekt i bez vrijeđanja i kažnjavanja.

VIKEND MUDROSLOVIJE: misli i pusti misliti

Tamo gdje svi jednako misle, nitko ne misli

Poslovica koja nam daje do znanja kako trebamo imati svoje mišljenje i svoj stav, a ne trebamo si dopustiti nametanje tuđih, ali s druge strane budite oprezni jer unatoč svom stavu i razmišljanjima za koje bi bilo dobro da imate argumente dopustite i drugima da razmišljaju na način koji se ne mora slagati s vašim. Matematika ponekad zna vrlo slikovito pomoći pa ću se i ja poslužiti matematikom kako bih objasnio što želim reći. Ako zbrojimo šest i tri rezultat je devet, ali isto tako zbroj osam i jedan ili četiri i pet također daju jednak rezultat, zar ne? Ne znači da je vaše viđenje nečega uvijek i jedino ispravno i da je metoda kojom vi radite jedina prava. 

U sportu često čujem kako ljudi govore: - Ma to je bezveze, pa to se ne radi tako,... Po meni, svaka metoda koja donosi rezultat i ispunjava zacrtane zadatke i ciljeve je dobra metoda. Nekome će se sviđati jedna metoda, nekom neka druga, ali najbitnije je da su sportaši zadovoljni i da se ispunjavaju osnovni principi koji zadovoljavaju zdravstveno pedagoške kriterije očuvanja zdravlja i integriteta sportaša s kojima radimo. Isto tako dopustite i samim sportašima da sudjeluju i nećete vjerovati koliko dobrih i novih stvari možete naučiti od njih. Nemojte nekakav potez sportaša koji nije u skladu s vašim viđenjem smatrati greškom. Pokušajte razgovarati s njim i shvatiti kako i na koji način je on doživio tu situaciju i zašto je baš izabrao takvu reakciju. Sagledajte situaciju i iz drugih kuteva, možda naučite nešto novo i vrijedno, te tako zajednički dođete do najboljeg rješenja.

UGODAN VIKEND!