VIKEND MUDROSLOVIJE: pobjednik?

Španjolski bacač kugle, Manolo Martinez, došao je na Olimpijske Igre u Ateni 2004. godine u najboljem trenutku svoje sportske karijere. Godinu dana ranije osvojio je Svjetsko dvoransko prvenstvo u Birminghamu, a u olimpijskoj je godini (2004.) konstantno bacao preko 21 metra što je udaljenost koja ga je svrstavala u svjetsku elitu u toj disciplini. Sve je ukazivalo na to da će na natjecanju u Ateni doživjeti olimpijsku slavu i osvojiti jednu od medalja. Ipak, nakon nešto slabije izvedbe od uobičajenog, Martinez se morao zadovoljiti četvrtim mjestom i tako postao jedno od velikih španjolskih razočaranja na tim Olimpijskim igrama. Od 2004. pa sve do 2011. godine kada se službeno povukao Martinez je morao živjeti u teškom atletskom svijetu stigmatiziran kao sportaš koji je podbacio u najboljem trenutku svoje karijere. Već debelo u 'mirovini' i posvećen drugim stvarima, potpuno neočekivano mu se dodjeljuje brončana medalja jer je otkriveno kako je osvajač zlatne medalje Yuri Bilonog bio pod utjecajem dopinga tako da mu je medalja oduzeta, a ostali osvajači su se pomaknuli za jedno mjesto pa je Martinezu pripala bronca. U prostorijama Španjolskog Olimpijskog Odbora, gotovo deset godina kasnije (2013.), u prilično emotivnoj ceremoniji, dodijeljena mu je toliko željena olimpijska medalja. Tog dana, brojni mediji, koji su u proteklih deset godina Martineza bez ikakvog ustručavanja označavali gubitnikom, prepoznali su tu medalju kao najveći uspjeh u povijesti bacačkih disciplina za španjolsku atletiku. Najveći gubitnik u samo je nekoliko sati pretvoren u pojam uspjeha.

Ova priča nažalost nije izoliran slučaj i takvih je primjera na tisuće. Postavlja se pitanje je li Manolo Martinez sada nešto što nije bio prije dvije, tri ili deset godina? Nije li on bio uzoran sportaš i primjer s medaljom ili bez nje?

Tu dolazimo do onog najbitnije pitanja, a to je što je uspjeh? Uspjeh bi se trebao mjeriti količinom uloženog truda, odricanjima, ispunjavanjem zadataka i ciljeva, a ne rezultatom koji ovisi o previše faktora među kojima je dosta onih na koje uopće nemamo utjecaj.

Imanol Ibarrondo iz čije knjige "La primera vez que la pegue con la izquierda" sam i posudio ovu priču kaže otprilike ovako:

-     Pobjednik nije onaj koji pobjeđuje, nego onaj koji se ne umara slijediti svoje snove odlučno (ustrajno i strastveno) kroz uspjehe i neuspjehe, pobjede i poraze.

 

Zato slijedite svoje snove odlučno i znajte da će na putu do njih biti i pobjeda i poraza, uspona i padova, a sam put zapravo je ono što ispunjava i čini cijelu priču bitnom.

UGODAN VIKEND

VIKEND MUDROSLOVIJE: 'Lijeni pas'

Jedan je čovjek posjetio starog seljaka na njegovoj farmi. Kad je stigao, primjetio je jednog od njegovih pasa kako izvaljen leži u dvorištu ispred kuće. Po izgledu, dalo se naslutiti da je psu u toj poziciji bilo očigledno vrlo neudobno ležati. Nešto ga je smetalo i bio je toliko nervozan da je neprestano lajao i cvilio. Nakon što je nekoliko minuta to promatrao, čovjek je upitao seljaka što bi mogao biti uzrok tolike nervoze kod jadnog psa?

-     Ne obraćaj pažnju na tog starog psa, takav je već godinama - odgovorio mu je seljak.

-     Jeste li ga ikada odveli veterinaru da otkrijete što bi mogao biti problem? - čovjek se zanimao.

-     Zašto bih se time zamarao? Znam točno što muči tog psa, on je jednostavno prokleto lijen - odlučno je zaključio seljak.

-     Ali kakve to veze ima s njegovim neprestanim cviljenjem?

-     Vidite - nastavio je farmer - slučajno se, baš na mjestu gdje on sjedi nalazi čavao koji strši van iz drveta. Zabija mu se u nogu što ga iritira, tako da, svaki put kad tamo sjedne, počne lajati i cviliti.

Sav u nevjerici čovjek upita - pa dobro zašto se onda jednostavno ne prebaci na neko drugo mjesto?

-     Pa, rekao bih da ga to jednostavno ne smeta u tolikoj mjeri da to učini - završio je farmer.

Ova poučna priča iz knjige Camila Cruza "Bila jednom jedna krava" govori nam o osrednjosti i mediokritetima, najvećim neprijateljima izvrsnosti. Glavna opasnost osrednjosti je ta da se ona bez problema može podnositi, čak štoviše izaziva ugodu i sigurnost. Britanski pisac Somerset Maugham jednom je rekao - Ono što život čini zanimljivim jest to da, ako ne pristanete ni na što osim na najbolje, na kraju obično to i dobivate.

Nažalost vrijedi i obratno, što znači da ako se zadovoljite prosječnim onda ćete takvi i biti, bez obzira radi li se o sportu ili svakodnevnom životu. Česta je pojava da smo kao i ovaj pas iz priče s početka. Radimo neke stvari koje nam smetaju i nezadovoljni smo njima, ali svejedno ostajemo 'sjediti na čavlu i cviliti' umjesto da se jednostavno 'premjestimo na drugo mjesto'.

U jednom od prethodnih članaka već sam pisao kako put do vrha nije lagan i definitivno podrazumijeva izlazak iz komforne zone, ali upravo zato i je vrh, a na vrhu  mjesta ima samo za odabrano društvo. Samo za one koji su bili spremni izaći iz sigurnosti i zone ugode. Da je do vrha doći lako svi bi na njemu bili jer šampioni su šampioni svaki dan, a ne samo po potrebi.

UGODAN VIKEND ŠAMPIONI