Disciplina dolazi
od latinske riječi 'discipulus' i znači pokazivati, educirati. Cilj bilo koje
diciplinske mjere trebao bi biti naučiti ili ispraviti određeno ponašanje, a
nikada kazna ili poniženje. Možete biti zahtjevni u svojim zadacima koliko vas
volja, ali uvijek uz maksimalni respekt prema osobama koje vodite.
Velika većina
trenera redovito koristi kazne kao 'sredstvo učenja', uz neizostavno
ponižavanje i vrijeđanje koje ide u skladu s tim jer to je sve dio koreografije
kako bi njihovi sportaši postali 'čvršći' i 'bolji'. Ne znam na kojem to
fakultetu uče, ali zadnji put kad sam gledao svoju diplomu i trenersku licencu
nigdje nisam naišao na dozvolu za ponižavanje i vrijeđanje ljudi s kojima
radim?! Praksa je otprilike ovakva: ekipa izgubi ili ne igra dobro, sportaš
napravi puno grešaka i zbog toga slijedi kazna koja obično dolazi u obliku
intenzivnih fizičkih vježbi, odnosno dugačkih i iznimno napornih kondicijskih treninga.
Što želimo od sportaša da nauče tom kaznom?
- Ukoliko si zabrljao u 'mojoj ekipi' morat ćeš platiti visoku cijenu?
- Poraz je neprihvatljiv?
- Možda će ih strah od negativnih iscrpljujućih fizičkih napora nekako čudotvorno dodatno motivirati da igraju bolje i ne pokleknu pod pritiskom?
Što oni zapravo
nauče takvim metodama?
- Prvo i osnovno je da nauče mrziti bio kakav oblik kondicijskog treninga. Umjesto da kondicijski trening shvaćaju kao privilegiju i nešto što im je potrebno i dobro da bi svoje tijelo održavali u optimalnom stanju oni stvaraju averziju prema bilo kojem obliku fizičke aktivnosti i takav vid treninga rade samo onda kad moraju, a i tada se 'švercaju' kad god stignu. Obzirom su u glavi stvorili sliku kako je kondicijski trening kazna logično je da samostalno ne žele kažnjavati sami sebe.
- Kažnjavanjem sportaša oni uče strahovati od negativnih posljedica što im odvraća koncentraciju od bitnoga. Ako se sportaš boji onoga što će uslijediti nakon poraza kako onda da razmišlja o zadacima u igri? Teško da može biti opušten i koncentriran na ono što treba raditi, odnosno da bude prisutan u trenutku pa previše razmišlja o tome kako da ne napravi grešku zbog koje će biti kažnjen, a obzirom mu je fokus na tome upravo to će se i dogoditi.
- Kažnjavanjem se sigurno neće ispraviti učinjene pogreške. To što je trener bijesan neće nikako pomoći sportašu da zaista shvati i nauči što je učinio pogrešno i što treba napraviti idući put kako bi to ispravio. Kad sportaši učine pogrešku onda je to trenerova prilika za poučavanje, a ne prilika za kažnjavanje.
- Ukoliko kaznite sportaša svaki put kada pogriješi učite ga da su pogreške i porazi nešto jako loše i da se moraju izbjeći pod svaku cijenu, a to je 'lekcija' koja će njihovu izvedbu sabotirati svaki put kad izađu na teren.
Zapamtite: NITI JEDAN SPORTAŠ NIKADA NIJE
IZAŠAO NA TEREN KAKO BI NAMJERNO IGRAO LOŠE! Naučite ih što su učinili loše i
što bi tebali promijeniti idući put, ali uz maksimalan respekt i bez vrijeđanja
i kažnjavanja.
Nema komentara:
Objavi komentar