Za naše prilike jedno dosta neobično ime koje se teško izgovara, a još teže pamti, ali ono što se sigurno ne zaboravlja su njegova djela. Sportaš u svakom smislu riječi, olimpijac, no prije svega čovjek, ljudina. Usudio bih se reći superjunak iz filmova, iako, film o njemu još nije snimljen, a trebao bi biti. Sportska karijera dovela ga je do vrha. Svjetski prvak u ronjenju bio je čak 17, a europski 13 puta. Svjetske rekorde obarao je u 11 navrata. Međutim, njegova životna priča odvela ga je izvan okvira samog sporta. Sada već davne 1976. godine Karapetjan je taman završio dugi i iscrpljujući kondicijski trening sa svojim bratom i vraćajući se kući našao se na poprištu jedne velike tragedije. Trolejbus u kojem su se potukli putnici s vozačem probio je zaštitnu ogradu, pao preko brane i sletio u hladno jezero. Od velikog udarca većina, od ukupno 92 putnika, je bila bez svijesti, a Šavarš ni u jednom trenutku nije zastao da razmisli nego se bez oklijevanja bacio u hladnu vodu da pomogne unesrećenima. Zbog pada se podigao mulj i vidljivost je bila ravna nuli. Sva vrata i prozori su bili zatvoreni. Snagom svog tijela i čudesnom željom da spasi bar nekoga iz te smrtonosne klopke uspio je nekako razbiti stražnje staklo potonulog trolejbusa i izvući prvu osobu koju je uspio napipati. Nakon što ju je predao svom bratu, zaronio je ponovo. A zatim opet.
I opet,…
I tako 30-ak puta u vremenu od nešto manje od pola sata vadio je tijelo za tijelom ne znajući tko je živ a tko ne sve dok i sam nije ostao bez svijesti od iscrpljenosti i ledene vode.
Doktori, koji su u međuvremenu pristigli na mjesto nesreće, su morali sada i njega spašavati, a posljedice herojskog čina su bile itekako teške. Od ledene vode zadobio je tešku upalu pluća na oba plućna krila, a od zagađene i prljave vode sepsu jer mu je tijelo bilo skroz krvavo zbog provlačenja kroz razbijeno staklo. U komi je proveo 46 dana. Oporavak je trajao dugo, a iako se nikada više nije mogao vratiti u sport pomogla je činjenica da mu je ta sportska vještina omogućila da spasi čak 20 života tog nesretnog dana. Njegovom junaštvu ovdje nije kraj jer samo devet godina nakon toga Šavarš se našao opet oči u oči sa smrtonosnom prijetnjom. Ovaj puta u pitanju je bila zgrada u plamenu, a on ni tada nije razmišljao nego je utrčao i spašavao zarobljene ljude zbog čega je zadobio brojne opekline i ponovo proveo jedan dugi period u bolnici oporavljajući se. Iako zvuči nestvarno, ovaj čovjek je stvaran i danas živi mirnim životom u Moskvi gdje posjeduje trgovinu cipela simboličnog naziva ‘Drugi udah’ baš kao što je on svojevremeno omogućio drugi udah za 20 nesretnih ljudi, a osim toga osnovao je i fond za pomoć sportašima s invaliditetom. Vjerojatno najveća ljudska kvaliteta je kada brineš i mariš više za druge nego za samoga sebe, a gospodin Karapetjan tu kvalitetu živi cijeli svoj život i zato mu hvala do neba i naklon do poda.
UGODAN VIKEND
Nema komentara:
Objavi komentar