Male stvari

Naišao sam na vrlo zanimljiv tekst koji bih volio podijeliti s vama, a govori o tome koliko moćna može biti jedna "mala" gesta, koliko male stvari zapravo mogu biti velike. Ne znam je li priča istinita ili je to samo urbana legenda, ali svakako ju treba pročitati

- Jednog dana, dok sam bio prvi razred srednje škole, vidio sam klinca iz mog razreda kako se vraća kući iz škole. Zvao se Kyle. Izgledalo je kao da sa sobom nosi sve svoje knjige, a ja sam pomislio: "zašto bi netko petkom nosio sve svoje knjige doma? Mora da je štreber."

Ja sam svoj vikend poprilično dobro isplanirao (zabava i nogometna utakmica s prijateljima sutra popodne) tako da sam samo slegnuo ramenima i nastavio dalje. Kako sam hodao tako sam vidio gomilu djece kako trči prema njemu. Zaletili su se u njega tako da su mu izbili sve knjige iz ruku, a njega su bacili na pod u prašinu. Naočale su mu odletile u travu nekoliko metara dalje...

Pogledao je prema gore, a u očima mu se ocrtavala užasna tuga. Srce mi je zatitralo tako da sam potrčao prema njemu dok je on puzajući po prašini suznih očiju pokušavao pronaći svoje naočale.

Dok sam mu dodavao naočale, rekao sam: "oni dečki su kreteni!"

Kyle me pogledao i rekao: "hvala ti", a na licu mu se ozario veliki osmijeh. Osmijeh u kojem prepoznaš iskrenu zahvalu. Pomogao sam mu da pokupi svoje knjige, a u razgovoru mi je rekao kako zapravo živi blizu mene. Pitao sam ga kako to da ga prije nisam viđao na što mi je odgovorio kako je prije išao u privatnu školu. Prije se nikada ne bih družio s nekim iz privatne škole, međutim, na putu do kuće pomogao sam Kyleu s knjigama i u razgovoru se ispostavilo da je prilično zanimljiv klinac. Pitao sam ga želi li samnom na nogomet na što je pristao tako da smo cijeli vikend proveli zajedno družeći se, a što sam ga više upoznavao to mi je bio draži, a isto tako svidio se i mojim prijateljima.

Ponedjeljak ujutro sreo sam ga opet s rukama punim knjiga. Zaustavio sam ga i rekao: "dečko ti ćeš bome fine mišiće izgraditi na rukama nastaviš li ovako svaki dan". On se slatko nasmijao i dao mi dio svojih knjiga.

U slijedeće četiri godine Kyle i ja postali smo najbolji prijatelji. U četvrtom razredu počeli smo razmišljati o fakultetu. On se odlučio za Georgetown, a ja za Duke, no bez obzira na to znali smo kako nas kilometraža neće udaljiti i da ćemo zauvijek ostati prijatelji. Kyle je bio uvjerljivo najpametniji u našem razredu, a ja sam ga često zezao kako je štreber. Na dodjeli diploma Kyle je trebao održati govor. Ja sam bio presretan što nisam bio ja taj koji mora ustati pred gomilom ljudi i držati govor.

Prije samog govora ugledao sam Kylea. Izgledao je odlično, on je jedan od onih koji su se stvarno izgradili kroz srednju školu, a čak su mu i naočale dobro stajale. Imao je u srednjoj više cura nego ja, tako da sam ponekad bio i ljubomoran na njega.

Učinilo mi se da je malo nervozan pa sam ga zveknuo po leđima i rekao: "hej ljudino, bit ćeš odličan", a on me pogledao jednim od onih pogleda (zahvalnih), osmijehnuo se i rekao: "hvala ti".

Izašao je na pozornicu, pročistio grlo i započeo...

"Dodjela diploma trenutak je kada se zahvaljujemo ljudima koji su nam pomogli da prebrodimo ove teške četiri godine. Roditeljima, profesorima, možda treneru, ali prije svega prijateljima. Ja ću vam danas ispričati kako je biti prijatelj nekome najveći dar koji mu možete pokloniti. Ispričat ću vam priču..."

Pogledao sam iznenađeno prema Kyleu koji je pričao o danu kad smo se upoznali. Pričao je kako se planirao ubiti tog vikenda, kako je pokupio sve svoje stvari iz školskog ormarića da njegova majka ne bi morala to raditi poslije. Zatim me pogledao, lagano se osmijehnuo i rekao: "Na sreću, spašen sam. Moj prijatelj me spasio da ne učinim ono najgore".

Dok je Kyle, jedan od popularnijih dječaka u školi, govorio o svom najslabijem trenutku u životu u publici se čulo komešanje i došaptavanje. Ja sam ugledao njegove roditelje koji su mi se smiješili istim onim zahvalnim osmijehom, a ja sam tek tog trenutka shvatio dubinu cijele priče

NIKADA NE PODCJENJUJ MOĆ SVOJIH AKCIJA. JEDNOM MALOM GESTOM MOŽEŠ NEKOJ OSOBI PROMIJENITI ŽIVOT... NA BOLJE ILI NA LOŠIJE!!! -

U prilogu sam vam ostavio i jedan odličan filmić čiji je radni naslov: 

''If you give a little love, you can get a little love of your own'' i nadovezuje se odlično na gore ispričanu priču.