Koliko treninga je dovoljno?

Ovo je pitanje koje se u sportu dosta često postavlja i pravi je predmet rasprave u koju su uključeni roditelji, treneri, predsjednici i direktori klubova, a naročito kada je riječ o mlađim dobnim kategorijama. Stavovi su različiti, ali ipak generalno je uvriježeno razmišljanje kako je za klince dovoljno da treniraju 2 do 3 puta tjedno. U teoriji je to dovoljno podražaja da oni normalno rastu i razvijaju svoje sposobnosti. Međutim, je li to doista tako i u praksi?

Stručnjaci se obično pozivaju na dostupnu literaturu, a u svijetu treninga jedan od vodećih autoriteta je Tudor Bompa i njegova knjiga "kompletan trening za mlade pobjednike" koja se bavi razvojem djece i treningom u pojedinim fazama rasta i razvoja. U knjizi je lijepo objašnjeno kako čovjek do odrastanja prolazi kroz nekoliko faza razvoja, a Bompa je za svaku razvojnu fazu opisao i odgovarajuću fazu sportskog treninga koja uključuje i odgovarajući broj treninga koji se poklapa s gore navedenim brojem od 2 do 3 treninga tjedno. 

U čemu je onda problem, pitate se?

Moj osobni stav (koji se ne mora poklapati s drugima) je ipak malo drugačiji, a pokušat ću objasniti i zašto. Naime, navedena knjiga je pisana prije 15-ak godina i temelji se na radovima i iskustvima provedenim s djecom od prije 20 i 30 godina kada je vrijeme bilo potpuno drugačije i način na koji je društvo funkcioniralo je bilo gotovo neusporedivo s ovim današnjim.

U to vrijeme djeca su većinu slobodnog vremena provodila na otvorenom baveći se aktivnostima fizičkog karaktera (penjanje po drveću, igranje u parku, nogomet ili bilo koja igra s loptom na igralištima, hvatalice, pecanje, vožnja biciklom,...) dok su današnja djeca okupirana tehnološkim izumima koji nam "olakšavaju" život i ne zahtjevaju izlazak iz udobnosti fotelje ili kauča u dnevnoj sobi. 

Dakle, djeca su prije 20 godina razvijala svoje potencijale kroz igru na svježem zraku pa nije bilo potrebe zatvarati ih u dvorane i trenirati više od tri puta tjedno. Međutim, oni su danas praktički nepokretni, usudio bih se reći, nekih 22 sata dnevno (osam sati spavanja, šest do sedam sati sjedenja u školi, tri do četiri sata dnevno gledanja televizije, igranja igrica ili sličnih aktivnosti koje se provode u sjedećem ili ležećem položaju, plus nekoliko sati za učenje i pisanje zadaće koje se opet obavlja ležeći ili sjedeći) zbog čega njihov razvoj trpi, a samo tri treninga, odnosno tri do šest sati tjedno bavljenja sportom definitivno je premalo.

  

Zato je moje mišljenje kako bi djeca u današnje vrijeme trebala trenirati svakodnevno i to zbog razvijanja radnih navika, odnosa prema vježbanju i razvoja vlastitih sposobnosti. Naravno da taj rad mora biti stručan i temeljiti se na igri koja je osnova za razvoj svih sposobnosti djece, a ne na nekim specifičnim vježbama iz pojedinog sporta koje bi ubrzo dosadile djeci i zapravo ih udaljile od sporta i stvorile im averziju prema bavljenju istim.