Dr. Ranko Rajović autor je knjiga: ''NTC 1 - IQ deteta briga roditelja'' i ''NTC 2 - Kako uspešno razvijati IQ deteta kroz igru''. Obje knjige su vrlo korisno štivo za pročitati i vrlo koristan izvor informacija o razvoju najmlađih. O samoj filozofiji dr. Rajovića pobliže će objasniti izvadak iz intervjua s njim koji sam posudio s portala ''Slobodna Dalmacija'' kao i video klip s njegovog predavanja:
Pustite dijete da se vrti do mile volje, da skače po krevetu dok mu ne
dosadi... Čak i ako padne, veća šteta od toga bit će da mu zabranjujete
spomenute igre jer mu na taj način usporavate razvoj mozga! To su, među
ostalima, glavne poruke dr. Ranka Rajovića, člana Upravnog
odbora Mense International i predsjednika Mensina svjetskog Odbora za darovitu
djecu. Predavanje ovog liječnika specijalista iz Novog Sada, inače oca četvero djece,
u samo dva tjedna pogledalo je na YouTubeu više od 100.000 ljudi.
Glavna poruka
jest da roditelji pravim pristupom mogu pridonijeti razvoju kvocijenta
inteligencije, te stvaralačkog i produktivnog mišljenja kod svoje djece, i to u
razdoblju koje je najdinamičnije u razvoju mozga, a to je ono do sedme godine
života. Rajovića smo pitali na čemu temelji svoje teze.
- Znanstveno je dokazano da je genetski potencijal IQ-a u broju nervnih
stanica u mozgu i u količini veza (sinapsi) među neuronima. Istraživanja
dokazuju da intelektualne sposobnosti ovise upravo o broju sinapsi u mozgu koje
se formiraju ovisno o raznim stimulacijama. Po nekim autorima, do pete godine
formira se 50 posto, do sedme 75 posto i do dvanaeste godine do 95 sinapsi.
Govoreći na temu “Koje igre usporavaju ili oštećuju razvoj djece, a
da toga nismo svjesni”, iznijeli ste jedan prilično zastrašujuć podatak, a to
je da danas svako drugo dijete ima nekakav razvojni poremećaj, odnosno
kognitivne smetnje.
- Testiranjem na uzorku od preko 2000 djece vidjeli smo doista da gotovo
svako drugo dijete ima neku razvojnu smetnju, odnosno da ne može izvesti
jednostavne testove koji pokazuju da postoji manje sinapsi u nekim regijama
njihova mozga. Naime, mozak traži stimulaciju za razvoj, a u sadašnjem načinu
života djece, koji uključuje dugotrajno sjedenje pred kompjutorom ili
televizorom, ne može je dobiti. Naša su istraživanja pokazala da više od 50
posto djece ima slabije razvijenu finu motoriku, da oko 40 posto njih ima
usporenu akomodaciju oka... Smanjene sposobnosti upozoravaju i na smanjen broj
sinapsi u nekim regijama mozga.
Kako roditelji “sudjeluju” u tom oštećivanju ili, bolje rečeno,
nedovoljnom razvoju mozga kod svoje djece?
- Prije svega, dopuštanjem aktivnosti koje nisu u skladu s evolucijom i
biologijom, posebno u prvim godinama života, što može dovesti do razvojnih
poremećaja. Ono što je zabrinjavajuće jest to što nova istraživanja pokazuju da
djeca sa smanjenim aerobnim aktivnostima (hodanjem, trčanjem, plivanjem...
op.a.) imaju promjene i na dubokim strukturama mozga. Gdje će nas to dovesti,
nitko ne zna; hoće li se djeca prilagoditi novim uvjetima života ili ćemo se,
pak, za 10 do 20 godina čuditi i pitati zašto nismo reagirali na vrijeme...
Zato smo u Mensi i nazvali čitav program “IQ djeteta, briga roditelja”.
Kakve su opasnosti sadašnjeg stila života na razvoj mozga
djece?
- Ako mozak ne dobiva impulse za razvoj, koji je trajao milijunima godina,
pitanje je hoće li onda bez tih pravih impulsa znati “uraditi svoj posao” onako
kako je predviđeno genetski. Ili će možda napraviti neke propuste... Danas
znamo da je genetika važna, ali ako mozak nema dobro stimulativno okruženje,
nastaje oštećenje koje se poslije ne može popraviti. Treba znati da je ključna
stvar, uz genetiku, stimulacija, odnosno rad s djetetom, odnosno izbjegavanje
štetnih aktivnosti. Jedna od tih štetnih aktivnosti svakako je mirovanje,
posebno u razdoblju do pete godine života, a znamo da i tako mala djeca provode
previše sati igrajući videoigrice ili gledajući televiziju. Čovjek je
fiziološki stvoren da hoda, tako da je vrlo važno da dijete što više bude u
pokretu jer tada će i razvoj mozga biti u skladu s fiziologijom.
Što još možemo učiniti u razdoblju od treće do šeste godine
djetetova života? Radi pomoći roditeljima, ali i odgojiteljima, razvili ste i
takozvani NTC sustav učenja...
- Postoje tri faze tog programa: razvoj mozga, učenje i razvoj funkcionalnog
razmišljanja. Evo nekoliko sugestija kako roditelji mogu pozitivno utjecati na
razvoj mozga – dijete koje se želi vrtjeti, treba i pustiti da se vrti tako da
ono samo odabere koliko vremena želi provesti u spomenutoj aktivnosti. Isto
tako, ako želi skakati s fotelje na kauč, treba ga pustiti da i to radi,
omogućivši mu, naravno, sigurno okruženje. NTC program primjenjuje se
trenutačno u 12 država, pa i u Hrvatskoj, u nekoliko vrtića. Reakcije na
program, odnosno povratne informacije, odlične su – djeca brzo napreduju, što
se vidi kad krenu u školu. Školski psiholozi nam kažu kako se djeca koja su
radila po NTC programu izdvajaju po sposobnostima, zaključivanju, razmišljanju...
Nema komentara:
Objavi komentar