Prije
nekoliko dana na sveopće iznenađenje, ali i oduševljenje mlada ekipa RK Zagreb
dobila je u Ligi prvaka moćni Kiel. Njemci su bili izraziti favoriti i zapravo
sve je bilo na njihovoj strani, od financijskih uvjeta (jedna od najskupljih
ekipa na svijetu), igračke kvalitete i rezultata do iskustva igranja velikih
utakmica. Međutim Zagreb je imao 'ono nešto'. Imali su zajedništvo, imali su
vjeru u sebe i u svoju igru, te maksimalno samopouzdanje koje ih je na kraju i
odvelo do neočekivane, ali sasvim zaslužene pobjede. Ovaj vikend i meni se
dogodila slična situacija. Ekipa koju vodim dobila je utakmicu protiv
objektivno kvalitetnijeg protivnika isključivo na račun pozitivnog razmišljanja,
vjere u sebe i maksimalnog zajedništva koje je za posljedicu imalo veliko
slavlje na kraju utakmice.
Kako
to objasniti?
Većina
ljudi dobro poznaje Arhimedovu izreku: "dajte mi uporište i dovoljno dugu
polugu i pomjerit ću Zemlju". I dok je ta njegova uzrečica osporavana od
strane matematičara i fizičara, u psihologiji je objeručke prihvaćena i
hvaljena. Tisućama godina poslije, psiholozi su ustanovili kako naš mozak
funkcionira upravo prema principima Arhimedove izreke.
Najbolje objašnjenje je
na primjeru obične klackalice.
Na
klackalici je uporište postavljeno točno na sredinu između dva sjedala. U slučaju
da dvije osobe jednake težine mirno sjede istovremeno svaka na svojoj strani
(recimo da imaju po 100 kg zbog lakšeg računanja) bit će u potpunoj ravnoteži.
Sad zamislite situaciju da jedna osoba ima 100, a druga 150 kg. Osoba od 100 kg
će visiti u zraku 'do sutra' ili dok se ova teža osoba ne odluči odgurnuti
nogama ili sići s klackalice. No, što ako pomaknemo uporište? Što je bliže
uporište težoj osobi to će ju biti lakše podići od tla i lakša će osoba
prevagnuti. Nastavimo li pomicati uporište na tu stranu možemo doći do
situacije da lakša osoba komotno siđe s klackalice i samo jednim prstom drži
ovu težu u zraku bez ikakvih problema.
Dakle,
pomičući uporište možemo klackalicu pretvoriti iz balansirane vage u moćnu
polugu, a psiholozi vjeruju kako je uzbuđeni Arhimed baš to htio reći svojom,
sada općepoznatom, uzrečicom.
Shawn
Achor u svojoj knjizi 'The Happiness Advantage' objašnjava kako naš mozak
upravo radi na taj način. On kaže kako je moć da maksimiziramo naš potencijal
zasnovan na dvije važne stvari:
Prva
je dužina poluge i odnosi se na to koliko potencijala, moći i mogućnosti
vjerujemo da imamo, a druga je pozicija našeg uporišta (gdje se ono nalazi) i
odnosi se na razmišljanje s kojim proizvodimo moć promjene. To znači da naš potencijal
nije fiksiran i da što više pomičemo uporište (način razmišljanja), poluga je
sve duža i sve više energije proizvodimo. Pomjerite li uporište na stranu gdje će
uglavnom prevladavati negativno razmišljanje nikada se nećete odlijepiti od
zemlje. Međutim, pomjerite li uporište na stranu gdje je dominantno pozitivno
razmišljanje, moć poluge će se povećati toliko da ćete biti spremni sve podići
u zrak. Jednostavno, pomicanjem uporišta našeg načina razmišljanja i produženjem
poluge naših mogućnosti, mijenjamo granice onoga što nam je moguće. Nije težina
Zemlje ono što nam određuje što možemo napraviti nego naše uporište i poluga i
zato ne vjerujte onima koji vas uvjeravaju da nešto ne možete ili niste
sposobni učiniti!!
Nema komentara:
Objavi komentar