Neuspješni ljudi stalno pričaju o
tome što oni zaslužuju. Uspješni ljudi traže način kako bi nešto zaslužili.
Vremena se mijenjaju i to je
neminovno, a promjene utječu na sve sfere života pa tako i ovaj sportski
segment u kojem i sam djelujem i radim. Posljednjih godina svjedoci smo
generacija koje imaju sve manje strpljenja jer sve moraju imati odmah i sada
kao i sve manje razumijevanja za neke osnovne etičke, radne i životne
vrijednosti. Svi nešto žele dobiti, svi smatraju da imaju pravo na nešto, da im
se treba dati prilika, a rijetki su koji tu priliku radom i zalaganjem zaista
zavređuju.
Pročitajte izvadak iz jednog
zanimljivog razgovora u kojem Thierry Henry objašnjava kako on vidi ono što mu
se događalo dok je postajao igrač i kako na to gleda sada:
'U Monacu, kada nisam nabacivao
točne lopte Sonny Andersonu ili Mickaelu Madaru oni su ih napucavali daleko preko
ograde treninga kampa. Što mislite tko je morao ići po lopte? David Trezegeut i
ja. Čak i kad sam postao svjetski prvak, Tigana, tadašnji trener Monaca, od
mene je tražio da nosim materijal za trening. Bila je tamo nekolicina ljudi
koji su se ponudili da to rade, ali on je rekao – Ne, ne! To trebaju najmlađi raditi. Kad sam ja bio mladi igrač, u Monacu
nije bilo pločica s prezimenima u svlačionici. Čekao sam dok ne dođu svi
stariji igrači iz prve ekipe i ne zauzmu svoje mjesto. Kad smo odlazili na put
dolazio sam čak i dva sata ranije kako bih bio siguran da neću zakasniti. U ta
dva sata ostajao sam ispred autobusa čekajući da mi kažu da mogu ući i sjesti. Šteta
je da takve vrijednosti nestaju. Gubimo nešto jako bitno. Postati profesionalac
nije nešto što ti netko duguje ili mora dati. Kad sam bio mlađi ja sam bio taj
koji je odlazio pozdraviti sve profesionalce, a danas je to praktički obrnuto. Počeo
sam odlaziti na masaže kad sam imao 21 godinu. Ako nas je Tigana vidio na stolu
za masažu govorio bi nam: - Što radiš
tu? Gdje te boli? Leđa? Igrao si pet sekundi u prvoj ligi i već te boli? Idi
trenirati, trčati i ostavi mjesta za Dumasa ili Scifa. Imao je pravo.'
Slažete li se s Henryem ili
mislite da su neke ranije uvriježene vrijednosti bespovratno izgubljene i da
trebamo tražiti nove metode i načine kojima ćemo motivirati današnje klince da
bi ih zadržali na pravom putu?
UGODAN VIKEND!
Nema komentara:
Objavi komentar