VIKEND MUDROSLOVIJE: “Ako znaš tko si...priča o bambusu”

Kaže jedna pametna da ako znaš tko si i koji ti je cilj onda te ne brine što drugi o tome misle, a ukoliko ne znaš tko si uvijek ćeš biti osjetljiv na ono što drugi pričaju o tebi.

U današnje vrijeme svi smo jako nestrpljivi i društvo od nas traži da sve što poželimo moramo imati odmah i sada. U sportu to predstavlja poseban problem jer se traži brzi rezultat, a razvojni proces se gotovo u potpunosti zanemaruje. Onda od klinaca s nepunih desetak godina očekujemo da znaju apsolutno sve i igraju poput profesionalaca koje gledamo na TV-u, a osim toga zahtijevamo i približno jednake rezultate. Iako je odavno dokazano da višestrana priprema najbolje pomaže da se netko razvije u zdravog i sposobnog sportaša rijetko tko se odvaži na taj način raditi jer to kratkoročno obično ne donosi rezultat. Ipak, moje iskustvo mi govori da treba imati jasan dugoročan cilj i još jasnije zadatke kako kroz određeni period doći do tog cilja i onda se toga pridržavati bez obzira na rezultat, a vjerujte i rezultat vrlo brzo dođe.

Postoji jedna zanimljiva priča koja podupire ovu moju tezu, a govori o kineskom bambusu. Sjeme ove biljke zasadi se najnormalnije kao i kod velike većine drugih biljaka. Međutim, njena posebnost je u tome da u prve četiri godine nema gotovo nikakvih vidljivih rezultata osim malenog izdanka koji izgledom više ukazuje na to kako sadnja nije uspjela. Četiri godine vrtlar se bavi biljkom koja naizgled ne daje nikakav rezultat. Ipak, vrtlar ne odustaje jer zna da biljka zapravo raste pod zemjom, jača i grana svoje korijenje. Tek u petoj godini, nakon jako puno uloženog truda i brige, bambus vidljivo raste prema van i to tako da u nešto više od mjesec dana izraste i preko 30 metara. Iako je na kraju vidjivo samo tih 30 metara stabljike izraslih u nekoliko tjedana, koliko je zapravo bambus rastao? Vrtlar je jasno znao što želi i koji mu je cilj tako da nije odustajao čak i kad je bilo jasno da je previše vremena prošlo bez nekog vidiljivog rezultata. Nije sumnjao u sebe i ono što radi. Nije svake godine iskapao sjeme da provjeri napreduje li. Ostao je ustrajan, brinuo se i radio sve što je potrebno kako bi biljka na kraju izrasla u to što je.

Ljudi koji znaju svoje ciljeve i strpljivo grade karakter rješavajući prepreke i izazove zapravo postavljaju čvrstu unutarnju bazu (korijenje) za postizanjem uspjeha. Potrebna je vjera da odrađuješ posao dok čekaš ono čemu težiš. Potrebno je samopouzdanje da se gura naprijed. Potrebno je povjerenje da ćeš biti nagrađen za svoj naporan rad - ponekad odmah, vrlo često kasnije, ali uvijek dođe kad-tad. Zato treba ustrajati i gurati naprijed. Uspjeh je uvijek sporiji nego što bismo mi to željeli, ali isplati se. Pitanje je samo koliko jako ga želiš i koliko dugo si spreman raditi za njega?

UGODAN VIKEND