Red je došao da i praznik rada zasluži svoj post. Nažalost, uobičajeno je da se ovaj dan obilježava velikim i brojnim prosvjedima nezadovoljnih radnika. Ljudi su, većinom s razlogom, nezadovoljni uvjetima i s te strane imaju apsolutno pravo prosvjedovati i žaliti se. Međutim, postoje brojni ljudi koje sam posao koji rade ne ispunjava, ali svejedno se ne odlučuju na promjenu istoga nego nastavljaju raditi, ali uz svakodnevnu dozu kukanja i žalopoljki. To je segment priče koji ću u današnjem postu obraditi. Žalosna činjenica koju potkrijepljuju brojna istraživanja pokazuje kako ponedjeljkom ujutro umire više ljudi nego bilo koji drugi dan. Razmislite malo o tome. Ljudi bi prije umrli nego išli na posao.
Živimo u svijetu gdje mnogi traže sreću, ali imaju puno problema u pronalasku iste. Ljudi smatraju da je težak rad ono što nas umara. Težak rad sigurno nije ono što nas umara nego nedostatak smisla i svrhe je ono što nas čini umornima. Mi ne ‘izgaramo’ zbog onoga što radimo, ‘izgaramo’ zbog toga što zaboravljamo zašto to radimo. Izgubimo li smisao sve nam postaje teže i napornije, a sreća nikako da dođe. To je zato jer sreća nije vanjski posao, sreća je unutarnji posao. Ona ne dolazi zbog posla koji radite nego zbog smisla i svrhe koju vi donosite na taj posao, a upravo to je razlog zašto sreću ne treba tražiti. Cilj je provoditi smislen i svrsishodan život, uživati u sadašnjem trenutku i u tom slučaju sreća će vas sigurno pronaći. Ako ste zadovoljni sobom, ako ste zadovoljni općenito, onda ćete biti zadovoljni poslom koji radite i ljudima kojima ste okruženi jer ćete vi biti ti koji projicirate pozitivnu energiju i prenosite ju na druge oko sebe jer kako je Konfucije rekao - izaberite posao koji volite i nećete morati raditi ni dana u životu.
SRETAN PRAZNIK RADA I UGODAN VIKEND
Nema komentara:
Objavi komentar