Velike sportske pobjede: Francesco Totti

Već duže vrijeme ‘hrvam se’ s ljudima oko definiranja uspjeha. Mnogi igrači, treneri i sportski djelatnici ulove se u zamku medijskog senzacionalizma pa razmišljajući kao navijači uspjehom smatraju samo titule i zlata zanemarujući činjenicu da ne postoji sportaš, klub ili reprezentacija koja nije nikada izgubila ili koja je uvijek bila na vrhu i sve osvajala. Rezultat, kao mjerilo uspjeha, u startu te osuđuje na neuspjeh jer je varijabla na koju se ne može u potpunosti utjecati, a naročito ako je riječ o kolektivnim sportovima. Priča koju sam pronašao negdje na netu nakon umirovljenja Tottija vraća nadu kako još uvijek ima sportskih romantika koji vjeruju u neke druge uspjehe koji nemaju veze sa semaforom i onome što na njemu piše.

‘’Danas kada samo titule daju za pravo da se osjeti sreća, u vremenu u kojem je samo Liga prvaka mjerilo koje određuje sve, koje razdvaja trijumfalne pobjednike od ''običnih smrtnika''. Sada više nego ikada, Totti je odgovor.

Totti je mogao osvojiti sve i nije htio. Bolje rečeno, htio je ali nije uspio jer nije bio spreman ići prečicom. Totti je želio pobijediti, naravno, kao i svaki trener, igrač i navijač. Ne poznam nekoga tko nije želio, ali on je odlučio žrtvovati titule zbog ljubavi. Zbog svoje ljubavi prema Romi odbio je Real Madrid i Milan koji su osvojili četiri naslova Lige prvaka u njegovim najboljim igračkim godinama. On nikada nije osvojio niti jedan naslov u tom natjecanju.

Titule koje je on osvojio s Romom definitivno nisu na razini njegove kvalitete: jedna liga i nekoliko kupova. Ipak, Tottiju je jedan 'Scudetto' s Romom vrijedio više od naslova Lige prvaka s bilo kojim drugim klubom. Umirovio se, također, kao nešto više od uspješnog igrača. Otišao je kao heroj, ikona, a nekima kao polubog. Mnogi igrači su prvaci Europe, samo jedan igrač je grad, i to ne bilo koji grad: Totti je Rim.

Bili smo svjedoci nekih drugih 'zvijezda' koje su 'proganjale' i osvajale naslove u Ligi prvaka u dresovima klubova koji ih nisu predstavljali. Nema ništa loše u tome: izaberite bilo koju metodu razumijevanja nogometa (sporta) i pogodit ćete. Ja biram ovu romantičnu Tottijevu u kojoj je odlučio radije gubiti sa svojima nego osvajati s drugima i u kojoj je demonstrirao da onaj koji više pobjeđuje nije uvijek i nužno veći.’’