Naletio sam na zanimljiv članak u
španjolskom časopisu 'el mundo' koji govori o novom dijamantu NBA lige za kojeg
se spominje da konkurira za naslov MVP-a. Giannis Antetokounmpo,
dvadesetdvogodišnjak, briljira u dresu Milwaukee Bucks-a i sve što radi opisuje
se u hvalospjevima. Međutim, Grk nigerijskog porijekla moju je pažnju zaokupio
nečim drugim. Za njega treneri i suigrači kažu kako 'nije normalan' u smislu
radne etike jer takva predanost i zalaganje u treningu nisu viđeni još od našeg
Dražena Petrovića. Jason Kidd za njega kaže da nakon loše odigrane utakmice
ostaje u dvorani cijelu noć i trenira kako bi ispravio pogreške učinjene za
vrijeme igre. On o tome uopće ne razmišlja kao o nečemu neobičnom nego kaže
kako je to način da postane bolji i da tako ispere gorak okus lošeg nastupa. Radne
navike stekao je kao klinac kada je s bratom odlazio na ulicu i prodavao stvari
kako bi mogao pomagati u kući svojoj obitelji.
- to ću uvijek nositi sa sobom, tad sam naučio da se težak rad isplati i zato radim ovako naporno – zaključio je Grk.
U članku 'odgovornosti i prava'
spominjao sam koliko je bitno da djeci dopustimo da obavljaju svakodnevne
zadatke poput spremanja materijala na treningu ili nekakvih jednostavnijih ili
složenijih kućanskih poslova (ovisno o dobi), a ovaj primjer samo potkrepljuje
takvo razmišljanje. Dopustite djeci da razviju radne navike koje će im u
budućnosti pomoći da na ispravan način prihvaćaju trud i zalaganje kao jedine
prave životne vrijednosti. U 'priči o leptiru' pojašnjeno je zašto im
'pomaganjem' zapravo odmažemo i činimo ih beskorisnima za cijeli život, a
siguran sam kako to nikome nije u interesu.
Nema komentara:
Objavi komentar