Sport je scena u kojoj se ne priznaju prijašnji krediti i
zasluge nego je svaki dan novo dokazivanje, kako sebi samome, tako i drugima. U
jednu ruku to je dobro jer se ‘na muci poznaju junaci’ pa takav kriterij
bezgrešno iznjedri samo one koji su stvarno najbolji. Dakle, one koji ulažu
najviše, koji se najviše trude i koji su karakterno toliko čvrsti da se s
takvim pritiskom mogu nositi. Upravo iz tog razloga smatram kako je za mlade
ljude sport možda najbolja priprema za život jer im kroz odgovornost,
disciplinu i sve ostale vrijednosti koje ta društvena grana zagovara izgrađuje
karakter u pozitivnom smjeru što će u budućnosti sigurno uvelike pomoći u svim
ostalim životnim sferama kao što su zasnivanje obitelji, poslovna karijera,
itd...
Međutim, današnje društvo nam djecu instruira na način da
moraju imati sve i odmah tako da im je strpljenje jako rijetka vrlina, a
odustajanje vrlo česta pojava. Ipak, znamo svi da se ne može vječno od svega
odustajati i bježati nego se s preprekama i problemima treba suočiti. Evo zato
priča koja bi mogla pomoći u motivacijskom smislu, a bavi se gore navedenom
tematikom:
- Mlada djevojka jednom
se požalila svom ocu kako joj je teško u životu i kako nema više snage nositi
se s problemima s kojima se stalno susreće. „Čim se suočim s jednom poteškoćom i riješim je, druga se odmah pojavi“,
žalila se djevojka.
Njen otac, koji je bio
kuhar po zanimanju, odveo ju je u kuhinju, stavio na štednjak tri lonca,
napunio ih vodom i upalio vatru. Kada je voda zakuhala, u prvi lonac stavio je
mrkvu, u drugi jaje, a u treći zrno kave i poklopio ih.
Djevojka nije ništa
shvaćala i stalno je ponavljala da želi neki pametan savjet, a otac joj je
rekao neka se strpi.
Nakon nekog vremena
ugasio je sva tri plamena i upitao kćer što vidi u loncima. „Mrkvu, jaje i zrno kave“, odgovorila je
kćer.
Zamolio ju je da opipa
mrkvu i uvidjela je da je mekana; zamolio ju je da oguli jaje i bilo je tvrdo;
te da pomiriše kavu i osjetila je kako ugodno miriše.
„I što s tim?“, djevojka je i dalje bila zbunjena.
„Vidiš kćeri“, započeo je otac, „i mrkva i jaje i zrno kave su se suočili s istom teškoćom – vrelom
vodom. Svatko se od njih teškoći suprotstavio na svoj način. Mrkva je bila
tvrda, ali voda ju je omekšala i ona je oslabila. Jaje je čuvala tvrda ljuska,
ali ne zadugo, i ono se promijenilo iznutra. A kava… kava ne samo je ostala
ista, već je promijenila vodu.“
„Da, i?“, upitala je kćer znatiželjno.
„Jesi li ti, kćeri moja, mrkva koja je jaka i čvrsta, ali čim naiđeš na
teškoću gubiš snagu i slabiš? Ili si jaje koje je meko iznutra, a jako izvana,
ali čim naiđeš na teškoću mijenjaš se iznutra i srce ti postaje tvrdo? Ili si
zrno kave koje mijenja problematične okolnosti u nešto ugodno? Razmisli, kćeri
moja, kako je najbolje suočiti se s problemima koje život nosi?“
Igrač koji prema van izgleda samouvjereno i odlučno, a na
natjecanju ga ‘pojede’ trema? Igrač koji je ljut, mrzovoljan i nezadovoljan pa
traži krivce? Igrač koji bez obzira na okolnosti trudom i zalaganjem motivira i
potiče ostatak ekipe? Imate li takve primjere u svojoj ekipi? Jesu li to mrkva,
jaje i kava? Kakvi ste i kako reagirate ovisno o situaciji i okolnostima?
Pokušajte od sebe i svoje ekipe napraviti najmirisniju i najfiniju kavu na
svijetu i uživajte u aromi.
UGODAN VIKEND
Nema komentara:
Objavi komentar