petak, 18. svibnja 2018.

VIKEND MUDROSLOVIJE: Paradoks dobrovoljne žrtve


Nevjerojatno je što sve ekipa može postići kad nikoga nije briga tko će biti zaslužan – Robert Yates
Najteža stvar koju individualac treba napraviti kada je dio ekipe jest žrtvovati se. Prilično je lako postati sebičan u timskom okruženju. Igrati za sebe. Međutim, vrlo osjetljivo i ranjivo je spustiti gard i reći - ovo sam ja, otvorit ću se i predati vam se. Dati sebe za dobrobit ekipe. Ipak, to je upravo ono što treba napraviti. Dobrovoljno se žrtvovati veliki je paradoks. Moraš se odreći nečega u sadašnjem trenutku (udobnost, lakoća, prepoznavanje, brze nagrade), kako bi privukao nešto još veće i bolje u budućnosti: puno srce i osjećaj vrijednosti. Bez tog žrtvovanja nikada nećeš saznati istinske mogućnosti ekipe, ali i svoj osobni potencijal jer odavno je poznato kako je snaga čopora vuk, ali snaga vuka je čopor.

Ekipa se ne vidi, ekipa se osjeća. Ekipa se ne može dotaknuti, ekipa se živi. Ekipa je koncept, ideja koju predstavlja nevidljiva mreža veza, razgovora i odnosa povjerenja, snova i obećanja, zahtjeva i ponuda, individualnih kompromisa i uvjerenja, zadataka i zajedničkih vrijednosti koji se moraju izgraditi kako bi se zaslužilo postizanje izvanrednih rezultata. Ekipa je puno više od talentirane grupe osoba. Najbolja ekipa nije ona s najviše talenta ili koja ima najbolje igrače nego ona koja ima igrače koji najbolje igraju kao ekipa, igrače koji žele biti njen dio i ponosni su što joj pripadaju pružajući, svatko ponaosob, najbolje što može.
Ja imam sreću da sam dio jedne takve ekipe što me čini ponosnim i sretnim, a kako izgledamo kada funkcioniramo kao jedno pogledajte u videu
UGODAN VIKEND

Nema komentara:

Objavi komentar