RUKOMET NA PIJESKU- zabava za sve!! Članak broj 2

Ovaj članak, za razliku od prvog koji je temeljen na znanstveno dokazanim činjenicama i istraživanjima, nastao je više kao plod mojih osobnih iskustava i subjektivnog doživljaja. 

KOMPATIBILNOST RUKOMETA NA PIJESKU SA TEHNIČKO-TAKTIČKIM ZNAČAJKAMA DVORANSKOG RUKOMETA

UVOD:

         Ljetna, zabavna, verzija rukometa, rukomet na pijesku, u početku je od strane rukometnih stručnjaka i doživljavana upravo na taj način, odnosno kao jedan vid zabave koji rukometašima osigurava aktivan odmor u ljetnom razdoblju kada dvoranske aktivnosti miruju, a prevladavaju ljetne radosti kao što su kupanje i ''hvatanje'' boje izležavajući se na svjetlucavom pijesku. No, kako se obično ''naganjanje'' gumene lopte po pijeksu, iz dana u dan, počelo pretvarati u ozbiljan sport, tako su i stručnjaci počeli ozbiljnije razmatrati i razmišljati o rukometu na pijesku ne samo kao zabavnoj alternativi nego kao integralnom dijelu i dopunskom sadržaju u procesu pripreme igrača dvoranskog rukometa.

O ozbiljnosti mladog ali vrlo rasprostranjenog sporta svjedoče sve kvalitetnije organizirana natjecanja na europskoj i svjetskoj razini (EBT tour + masters, europska prvenstva, svjetske igre, svjetska prvenstva,ostala kontinentalna prvenstva),a koja plijene sve veću pozornost kako medija (posljednje svjetsko prvenstvo u Turskoj pratile su velike  TV kuće kao što su Al Jazeera i Eurosport) tako i šire javnosti.

Krovne rukometne federacije (IHF i EHF) također su shvatile značaj i utjecaj rukometa na pijesku tako da se pod njihovom ingerencijom, a s ciljem promiđbe rukometa na pijesku održavaju razni edukacijski programi kao što su seminari i predavanja za trenere i suce gdje se uz promicanje samog rukometa na pijesku naglašava i njegov pozitivan utjecaj na dvoranski rukomet.

Osnovna poruka ''pjeskaša'' je da rukomet na pijesku nema namjeru niti zasjeniti, a niti preuzeti primat nad dvoranskim rukometom, nego upravo suprotno, a to je da se obje inačice mogu međusobno razvijati i pomagati jedna drugoj te kako je zajednička suradnja ne samo poželjna nego i nužna kako bi i dvoranski, a i rukomet na pijesku profitirali u svim segmentima.

O utjecaju treninga na pijesku te rukometa na pijesku na dvoranski rukomet, iz perspektive kondicijske pripreme, već sam govorio u članku radnog naziva ''Rukomet na pijesku: primjena i utjecaj na dvoranski rukomet''.

Stoga će ovaj članak biti usmjeren na tehničko-taktičke karakteristike, sličnosti i razlike između ove dvije sportske grane. Rukomet na pijesku u mnogočemu se razlikuje od dvoranskog rukometa. Počevši od toga da je podloga drugačija i mekša (igra se bez obuće), dimenzije terena za igru su drugačije (27 X 12 m i linija 6m je ravna crta), reduciran broj igrača (8 ; 4 u igri), trajanje utakmice (2 seta po 10 minuta), bodovanje (određene akcije vrednuju se sa 2 boda), lopta (drugačiji materijal kao i dimenzije i težina), pa sve do toga da su i neka pravila igre različita i drugačija.

Ovako gledano nameće se pitanje imaju li uopće ove dvije sportske grane, osim naziva rukomet u imenima, dodirnih točaka te kako i na koji način rukomet na pijesku može u tehničko-taktičkom smislu utjecati na dvoranski rukomet?

Uđe li se, pak, u malo dublju analizu dolazi se do zanimljivih informacija koje pokazuju kako, uz sve specifičnosti, zajedničkih komponenata ima i ne samo da ih ima nego i direktno ili indirektno utječu na razvoj i poboljšanje pojedinih segmenata rukometne igre kako u fazi obrane tako i u fazi napada. Daljnja analiza obuhvatiti će upravo ove dvije faze rukometne igre.

OBRANA:

Kako bi se postigao osnovni cilj u jednoj rukometnoj utakmici, a to je pobjeda, ''stara narodna'' kaže kako je nužno  postići pogodak više od protivnika. Međutim, postoje i oni koji su izmijenili i prilagodili ovu krilaticu i prema njima pobjeđuje onaj tko primi pogodak manje od protivnika. To su uglavnom treneri koji su shvatili značaj i ulogu dobre obrane koja ukoliko se kvalitetno odradi olakšava posao vrataru, te omogućava lakši dolazak do posjeda lopte i prilike za brzo i lako poentiranje iz kontri i polukontri.

Na koji način prakticiranje rukometa na pijesku može poboljšati izvedbu obrambenih zadataka u dvoranskom rukometu?

Karakteristika obrane u rukometu na pijesku je da se ekipa koja se brani konstantno nalazi u numerički inferiornoj poziciji, odnosno napadačka ekipa ima brojčanu prednost (osim u slučaju da imaju kažnjenog igrača). To znači da se obrambeni igrači moraju neprestano,bez odmora kretati i stalnim radom nogama osigurati ''pokrivanje'' prostora i napadača čime se utječe na razvoj agilnosti, brzine te specifične izdržljivosti. ''Igrač manje'' zahtijeva od igrača u obrani da imaju odlično razvijenu taktiku međusobne suradnje i preuzimanja napadača, što znači da u svakom trenutku moraju znati tko se gdje nalazi, ovisno o položaju igrača s loptom, tko je zadužen za kojeg igrača, te kojeg se protivničkog igrača može u određenom trenutku ostaviti nečuvanim kako bi se unatoč numeričkom hendikepu pokušala odigrati dobra obrana i doći u posjed lopte. Dakle, rukomet na pijesku idealno utječe na razvoj taktike igre u obrani s igračem manje, zatim na situacije u kojima je bitna suradnja dva obrambena igrača i preuzimanje napadača (npr. 2 na 2 u zonskoj obrani 6:0-kružni i vanjski napadač protiv drugog i trećeg).

Igranje sa igračem manje u rukometu na pijesku utječe i na razvoj igračeve percepcije, koncentracije i pažnje. Naime, obrambeni igrač se niti u jednom trenutku ne smije opustiti u smislu da mu popusti pažnja i koncentracija nego baš naprotiv, on u svakom trenutku mora pratiti minimalno 2 igrača i loptu kako bi uspješno izvršio svoje obrambene zadatke. Osim toga od ostalih kognitivnih sposobnosti igranjem rukometa na pijesku može se utjecati i na igračevu anticipaciju ili ''čitanje igre''. Sposobnost da u poziciji brojčane inferiornosti igrač bude maksimalno koncentriran te da predvidi situaciju i ''ukrade'' loptu ili iznudi prekršaj u napadu je definitivno vještina koja će biti od velike koristi u dvoranskom rukometu, naročito za krilne igrače (brojni su primjeri ekipa u dvoranskom rukometu u kojima su krilni igrači na krajnjim pozicijama u obrani i kojima je zadatak dubokim izlascima ''vrebati'' loptu te ju pokušati brzom reakcijom ''presjeći'' i osigurati postizanje ''laganog'' pogotka iz kontranapada).

Osim što se igra sa igračem manje, u rukometu na pijesku strogo su zabranjeni pa samim time i kažnjavani, bilo kakvi obrambeni prekršaji koji sadrže guranja, povlačenja, odgurivanja i slične aktivnosti (koje bi se, ovisno o situaciji, u dvoranskom rukometu tolerirale). Jedini fizički kontakt napadača i obrambenog igrača dozvoljen je samo i isključivo kada je prekršaj obrambenog igrača nad napadačem načinjen ispravnom školskom tehnikom. Dakle, dozvoljena je samo situacija u kojoj se obrambeni igrač pravovremeno postavio u poziciju u kojoj se nalazi prsima okrenut prema napadaču, jednom rukom obuhvaćajući napadačevu ruku s loptom, a drugom rukom kuk napadača. To znači da je rukomet na pijesku odlična podloga za učenje pravilne tehnike obrambenog stava i idealnog kontakta s napadačem, ostvarenog u situacijskim uvjetima. Pozitivno je i to da pijesak svojom propustljivošću utječe na brzinu promjene pravca kretanja tako da je obrambenom igraču lakše postaviti se i napraviti korektan prekršaj s obzirom na činjenicu da pijesak ne dozvoljava napadaču brzu promjenu smjera čime se umanjuje mogućnost fintiranja pa je i obrambeni igrač odlučniji i spremniji na izlazak u kontakt.

Vrlo bitna stavka svake obrane u rukometu je suradnja s vratarom. Ukoliko je ta suradnja na zavidnoj razini i obrambena se učinkovitost značajno povećava, kako povećanim brojem obrana vratara, tako i sigurnijom obrambenom formacijom u cijelosti. U rukometu na pijesku ovaj je segment posebno naglašen u vidu savršeno uigrane suradnje obrambenih igrača koji skaču u blok i ometaju napadače pokrivajući im vidno polje i pokušavajući izblokirati šut na gol i vratara koji vjerujući svojim ''blokerima'' ostaje u ''nepokrivenom'' dijelu gola i brani lopte upućene u taj dio. Dakle, rukomet na pijesku uvelike utječe na pozitivan odnos,suradnju, homogenizaciju i razvoj povjerenja između prve obrambene linije koju čine igrači i druge obrambene linije koju čini vratar.

Uloga vratara u uspjehu bilo koje ekipe bez sumnje je velika. Prema nekim trenerima vratar može činiti i do 70% ekipe. Utjecaj rukometa na pijesku na poboljšanje izvedbenih performansi vratara manifestira se na nekoliko načina. Pravilima rukometa na pijesku vratarev pogodak s gola na gol vrednuje se sa 2 boda čime se potiče vratare da obranom (osvajanjem posjeda lopte) što prije pokušaju loptu uvesti u igru. Cilj brzog izvođenja je iskoristiti vrijeme koje je potrebno protivničkoj ekipi da obavi izmjenu napad-obrana, odnosno iskoristiti trenutak dok su protivnička vrata prazna. Vratar se može odlučiti za brzi šut s gola na gol ili za točno i pravovremeno dodavanje suigraču koji se nalazi u najboljoj i najizglednijoj poziciji. I jedna i druga varijanta utječu na razvoj preciznosti, brzinu reakcije kao i na stjecanje sigurnosti i samopouzdanja koje će vrataru biti od velike pomoći za kasnija duga dodavanja u kontru ili izvođenje brzog centra u dvoranskom rukometu. Igrajući rukomet na pijesku vratar također razvija i bolju koncentraciju i strpljenje koji su ponekada vrlo važni u dvoranskom rukometu osobito kod obrana s krila.

Naime, specifičnost šutiranja u rukometu na pijesku, pri kojemu se igrač prije nego ispusti loptu okreće u zraku oko svoje uzdužne osi za cijeli krug, zahtijeva od vratara visoku razinu koncentracije, strpljivost i čekanje do posljednjeg momenta kako bi mogao reagirati na upućeni šut na gol.

NAPAD:

Kažu ljudi napad je najbolja obrana, a brojni su treneri koji se toga i drže. Neki iz jednostavnog razloga što više vole napadačke akcije,puno golova i spektakl, a neki  iz razloga što je i igračima draži taj segment u kojem ekipa posjeduje loptu od onog obrambenog u kojemu je cilj doći do lopte.

Rukomet na pijesku ima ''svoje prste'' i u utjecaju na poboljšanje napadačkih akcija dvoranskih rukometaša kako na individualnom tako i na grupnom tehničko-taktičkom planu.

Možda najbitnija napadačka specifičnost rukometa na pijesku, u odnosu na dvoranski rukomet, je limitiranost u vođenju lopte, odnosno nemogućnost izvođenja istoga. Na prvi pogled to se čini kao poprilično veliki hendikep, međutim je li to doista tako? Naime, danas u dvoranskom rukometu prevladava trend brze i atraktivne igre sa što jednostavnijim rješenjima pri čemu treneri traže od svojih igrača brzi prijenos lopte uz minimalno vođenje. Igranjem rukometa na pijesku, odnosno igranjem bez vođenja, kod igrača se razvija svijest o kolektivnoj igri, igri u kojoj nema toliko individualizma i pojedinačnih rješenja nego se naglašava timski rad. Napadačke akcije u rukometu na pijesku zoran su primjer konstantne suradnje više igrača jer kada bi ona izostala jednostavno ne bi bilo učinkovitoga napada. Igrač, znajući kako mu vođenje nije jedna od opcija, razvija kognitivnu sposobnost donošenja kvalitetnih odluka u smislu preciznih i točnih dodavanja. On u svakom trenutku mora imati nekoliko rješenja, a da pri tome niti jedno od tih rješenja nije lopta u pod.

Još jedna stvar koja se u današnjem dvoranskom rukometu pokušava umanjiti i ograničiti je igra jedan na jedan jer igrači konstantnim ulascima u kontakte i prekršajima  smanjuju brzi protok lopte i bezrazložno troše velike količine energije. Upravo rukomet na pijesku, zbog činjenice da je napad u brojčanoj prednosti, potiče igru za koju je karakteristično široko otvaranje obrane, zabadanje, ulazak igrača u prazan prostor između dva obrambena, brzi prijenos lopte, te hvatanje lopte u kretanju. Ovo posljednje, hvatanje lopte u kretanju, možda je najveći problem u dvoranskom rukometu. Brojni su igrači koji tu grešku usvoje (prijem lopte u mjestu, lopta u pod i zatim kretanje) i onda kasnije gube puno vremena na njezino ispravljanje. Dakle, igrači razvijaju naviku kretanja sa, i što je još važnije, i bez lopte.

Timing ili pravovremenost u izvođenju neke akcije jedna je od karakteristika koje su jako bitne u dvoranskom rukometu, a očituju se recimo u pravovremenom utrčavanju na drugog kružnog napadača, pravovremenom bloku-debloku, pravovremenom dodavanju, itd... Upravo ova karakteristika ključna je u rukometu na pijesku, jer samo pravovremenost i točnost, kako igrača s loptom tako i igrača bez lopte, osigurava uspješnost napadačke akcije kao što je cepelin koji se vrednuje sa 2 boda. Govoreći o cepelinu, ali i o drugom spektakularnom načinu realizacije napadačkih akcija, ''pirueti'' (okret u zraku za 360 stupnjeva), zapravo govorimo o razvoju koordinacijskih sposobnosti kao i agilnosti igrača.

Svakako vrijedi spomenuti utjecaj spektakularnih akcija iz rukometa na pijesku na razvoj ''vica'' u igri dvoranskog rukometa. Ta zaigranost, igranje rukometa, zapravo je dimenzija više i plus koji ponekada može donijeti prevagu u utakmici kada se šablonizirana rješenja ''pročitaju''. Ne posjeduju to sve ekipe. Rijetke su ekipe koje karakterizira ta sposobnost pozitivne improvizacije, kao što je to recimo Hrvatska reprezentacija na čelu sa Ivanom Balićem.

ZAKLJUČAK:

Kroz cijeli članak provlači se misao o važnosti suradnje, kako igrača međusobno na terenu tako i igrača sa članovima trenerskog tima. Uspješna, kvalitetna, ekipa rukometa na pijesku ogledalo je takvog vida suradnje koji se manifestira u precizno i pravovremeno izvedenim izmjenama obrana-napad  gdje do izražaja dolazi izvrsna taktička uigranost cijele ekipe.

Rukomet na pijesku, kao što je opisano u ovom članku, ne predstavlja prijetnju dvoranskom rukometu, nego baš naprotiv, nudi mu uzajamnu suradnju iz koje obje grane mogu profitirati i izaći kao pobjednici pomažući jedno drugome u ostvarenju pojedinačnih ali i zajedničkih ciljeva, a to je promocija rukometa u svijetskim razmjerima. S druge strane, rukomet na pijesku pokazao je i dokazao da, osim ljetne razbibrige, svakako ima svoje mjesto kao sadržaj i sredstvo za kvalitetnu pripremu igrača dvoranskog rukometa kako u kondicijskom tako i u tehničko-taktičkom smislu, neovisno o dobi, spolu ili kvalitativnom rangu.