''POVIJESNE UTAKMICE''!!!

Još od utakmice muške rukometne reprezentacije u polufinalu Europskog prvenstva u Srbiji razmišljam o ovoj temi, a kvalifikacijski turnir za Olimpijske igre i utakmica ženske reprezentacije protiv Nizozemske natjerao me da svoja razmišljanja napišem i podijelim sa svijetom. 

I jedna i druga utakmica prošle su neslavno za naše selekcije, odnosno poraženi smo protiv objektivno slabijih protivnika, a razlozi poraza traže se u nervozi igrača i igračica prouzročenih važnošću utakmice. Stručni stožeri se čude i nije im jasno kako to da se podbacilo u najvažnijim trenucima, javnost ih osuđuje kao: "luzere","chokere",itd...

Osobno se pitam što to znači povijesna utakmica, kako se klasificiraju utakmice po važnosti ili po vrijednosti. Mene su učili, a i ja tako učim sportaše s kojima radim da u svakoj utakmici treba dati svoj maksimum i da svaku utakmicu treba igrati sa 100%. Pitam se onda na koji način se igraju povijesne utakmice, a kako one koje nisu povijesne. Siguran sam da igrača koji igra maksimalno povijesne utakmice, a slabije one malo manje povijesne ne bih želio u ekipi niti bih želio imati trenera koji rangira utakmice po važnosti.

Jasno mi je da novinari, navijači, roditelji, prijatelji imaju povijesne utakmice jer to prodaje novine, to drži navijače u neizvjesnosti i tjera ih na uzbuđenje i strast koju osjećaju dok bodre svoju ekipu. Međutim, igrači i treneri ne smiju upasti pod taj utjecaj medija i društva, odnosno općenito ozračja izvan sportskog borilišta. Njima svaka utakmica mora biti jednaka jer to svaka utakmica i je. Koliko ja znam svaka rukometna utakmica se igra na terenu jednakih dimenzija sa jednakim golovima. U svakoj se igra sa samo jednom loptom odgovarajuće (pravilima propisane) veličine i težine. U svakoj počinje sedam igrača jedne protiv sedam igrača druge ekipe i dva suca koja dijele pravdu. U svakoj utakmici ekipe imaju jednake ciljeve, u napadu zabiti gol, a u obrani spriječiti protivničku ekipu da poentira. Zvuči poznato?? Meni DA. Sve ekipe se barem nekoliko puta tjedno na treningu nađu u navedenim uvjetima.

Svaka utakmica na Europskom prvenstvu je bila povijesna jer da njih nisu dobili ne bi se niti plasirali u polufinale. Isto je tako i curama na kvalifikacijama za OI jednako povijesna ona utakmica s Argentinom jer poraz u njoj znači ostanak doma i gledanje OI na TV-u. 

Psihologija je kod nas jako zanemarena i to nas je u bližoj prošlosti koštalo puno većih uspjeha, a ako se uskoro ne promijeni način razmišljanja i u budućnosti ćemo igrati povijesne utakmice u kojima ćemo gubiti od slabijih protivnika koji su došli igrati obične utakmice kakve igraju i na treninzima i u kojima uživaju igrajući bez nepotrebnog imaginarnog pritiska pri tome pobjeđujući jače protivnike i priređujući sportska iznenađenja zbog kojih sport i je tako zabavan za gledanje. Sportski psiholozi su u normalnim sredinama već odavno konstanta u sastavu stručnih timova dok su kod nas još uvijek tabu tema i javna sramota. Dok je tako mi ćemo i dalje osuđivati i pljuvati sportaše koji su zakazali u ključnim trenucima, a treneri će se i dalje čuditi kako je moguće da njihovi sportaši u povijesnim utakmicama ne igraju onako kako se od njih očekuje jer na treninzima je sasvim druga priča. E pa gospodo možda je njihova izvedba bolja na treningu jer tamo nema izmišljenih pritisaka povijesnih utakmica.