Vrijeme i
društvo u kojem živimo toliko su nas izopačili
da nam se normalne stvari zapravo čine čudnim i nevjerojatnim. U tako okrutnom svijetu gdje je žudnja za materijalnim isplivala na vrh i gdje se ne biraju
sredstva kako bi se do željenog stiglo pod bilo koju
cijenu prava je rijetkost pronaći priču ili situaciju u kojoj briga za drugim prevladava ispred
osobnih interesa. Upravo bi sport trebao biti jedno od sredstava koje mlade
ljude uči pozitivnim vrijednostima i
nesebičnosti. Ipak, profesionalni je
sport skrenuo u krivom smjeru i orjentiran je uglavnom na samopromociju i
ostvarivanje osobnih interesa i ciljeva bez obzira na posljedice.
Međutim, još uvijek se mogu pronaći lijepe sportske priče koje nam vraćaju vjeru u ljudsku dobrotu i moralnost koju podučavamo djecu na početku njihovih sportskih
karijera, a koja se zatim negdje putem očito zagubi.
Junakinja
današnje priče kenijska je atletičarka Jacqueline Nyetipei
Kiplimo, maratonka koja je osvojila srca cijelog svijeta svojom humanom gestom.
Naime, ona je na maratonu u Šangaju 2010. godine odlučila pomoći hendikepiranom kineskom trkaču tako što je uz njega trčala od 10. do 38. kilometra i pomagala mu da se okrijepi na
svakoj stanici za vodu što je favoriziranu Kenijku usporilo
pa je zbog toga završila na drugom mjestu i tako
propustila priliku da kroz ciljnu ravninu prođe
prva i osvoji visoku nagradu od 10000 dolara.
Jacqueline u Šangaju nije osvojila maraton i veliku novčanu nagradu, ali ona je po meni osvojila puno, puno više. Iako po rangu druga, Kenijka je bila prva u svim
segmentima, a naročito u onom najbitnijem,
segmentu ljudskosti. Jacqueline je pobjednica nad pobjednicama jer samo veliki
sportaši i još veće osobe mogu napraviti ovakvu
nesebičnu gestu u kojoj zaborave na
sebe kako bi pomogli drugima.
Nema komentara:
Objavi komentar