Promatram ovih dana koliko su znani i neznani
stručnjaci, te 'dobronamjerni' kritičari uspjeli pronaći nedostataka i loših
karakteristika rukometašima kako naše, tako i ostalih reprezentacija. Čovjek bi
slušajući mogao doći do zaključka da je riječ o nekakvom osnovnoškolskom
natjecanju gdje se klinci prvi puta upoznaju s rukometom, a ne o smotri
najboljih europskih reprezentacija u kojima igraju najbolji igrači na svijetu. Iako
znam da je kritiziranje i isticanje svega negativnog kod nas uobičajena pojava,
svejedno se povremeno iznenadim količinom negative.
Sportska karijera ne traje pretjerano dugo, a
svako sportsko iskustvo trebalo bi biti iskorišteno kako bi se iz njega učilo,
sazrijevalo, prepoznavalo koji su ciljevi i zadaće, te odlučilo što želi i tko
želi postati svaki sportaš. Pomoći mu da prepozna i pronađe svoj identitet kao
osobe i kao sportaša trebao bi biti cilj svakog trenera, roditelja, prijatelja.
Inspirirati i motivirati možemo samo ako si dopustimo da vidimo ono pozitivno i
to potenciramo. Ako tražimo ono što je loše to ćemo i pronaći. Najlakše je
vidjeti nečije nedostatke, ali pronaći i uvidjeti vrline i pozitivne kvalitete
sposobnost je istinskih lidera koji inspiriraju sve oko sebe.
U skladu s tim prenosim jednu zanimljivu priču iz
knjige “La primera vez que la
pegué con la izquierda.” (Imanol Ibarrondo):
Legenda kaže da se jednom u stolarskoj radnji
odvio čudan sastanak. Sastali su se alati kako bi riješili svoje razlike i
nesuglasice. Čekić je odlučio voditi sastanak kao predsjedavajući, ali ostali
su zahtjevali njegovu smjenu. Razlog? Radio je previše buke, a osim toga cijelo
je vrijeme samo lupao. Čekić je prihvatio krivnju, ali je također tražio da se
izbaci i vijak jer kako kaže – potrebno ga
je puno vrtiti da bi služio nečemu. Ljutiti vijak tražio je ostavku
brusilice koja je, po njegovim riječima, hrapava i gruba prema ostalima. Brusilica
se složila s navedenim, ali je i optužila metar: - Uvijek odmjerava sve prema svojim mjerama kao da je on jedini savršen.
U to u radnju uđe stolar, obuče svoje odijelo i
počne raditi koristeći čekić, vijak, brusilicu i metar. Na poslijetku, grubi
komad drveta s kojim je počeo raditi pretvorio se u prelijepi komad namještaja.
Kad je radnja ponovo bila prazna nastavljena je rasprava, a ovaj put riječ je
uzela pila.
-Mislim da
je svima jasno kako imamo nedostataka, ali stolar radi samo s našim prednostima
i to je ono što nas čini vrijednima. Dakle, prestanimo razmišljati o našim
slabim točkama i koncentrirajmo se na učinkovitost naših vrlina.
Tada je grupa prepoznala kako je čekić snažan,
vijak je povezivao i davao čvrstoću, specijalnost brusilice je bila stvaranje
glatkoće i finoće, dok je metar bio precizan i točan. Osjećali su se u tom
trenutku kao ekipa sposobna za proizvodnju visokokvalitetnog namještaja zbog
čega su bili iznimno ponosni na svoje individualne sposobnosti i na zajedničku
suradnju.
Nema komentara:
Objavi komentar