Nekidan sam posjetio, kao i svake
godine, međunarodnu konferenciju ''Kondicijska priprema sportaša'' i tamo
pronašao jedan zanimljiv rad u kojem je glavni protagonista takozvana visinska
maska. Odavno smatram da je pomodarstvo u struci veliki problem jer se zbog
kojekakvih proizvoda iz top-shopova, u čiju se efikasnost njihovi izumitelji
kunu, gubi smisao i narušavaju istinski principi treninga kao takvog jer svaka
nova napravica sama je sebi svrha, a sve manje sredstvo i alat. Slična priča
događa se i s 'visinskom maskom' za koju sam i prije tvrdio da mi 'ne pije
vodu', ali sam eto bio lijen da bih svoja razmišljanja potkrijepio konkretnijim
podacima iz prakse ili istraživanjima. Na moju sreću postoje mladi i ambiciozni
ljudi koji su spremni na proučavanje istraživanja vezanih za ovu tematiku pa se
mogu poslužiti njihovim rezultatima kako bih potvrdio svoja razmišljanja.
Radu je službeni naziv ''Utjecaj
korištenja visinske maske na aerobne i anaerobne sposobnosti'', a autori su
Lucijan Šupljika Gabelica mag. Cin. i Karlo Šemiga mag. Cin. Oni su rad na
konvenciji predstavili u obliku poster prezentacije što je novost na ovoj
konferenciji, a kompletan rad im se nalazi na službenom CD-u događaja.
Autori su u radu opisali brojna
znanstvena istraživanja koja su se bavila primjenom navedene maske i učincima
treninga u kojima se ista koristila. Za one koji nisu upoznati - visinska maska
je naprava koja se stavlja na lice, a pritom pokriva usta i nos te otežava
disanje tijekom treninga. Proizvođači takvih maski tvrde da ona simulira
visinski trening i povećava aerobni kapacitet (VO2 max), izdržljivost i
unapređuje rad pluća. Maska na sebi ima otvore različitih veličina i protočne
ventile. Otvori i protočni ventili mogu se namještati kako bi se povećao ili
smanjio otpor disanju prilikom nošenja maske. U obilježjima maske također se
navodi da sistem s više razina otpora simulira visine od 914 do 5486 metara
(Porcari i sur., 2016).
Nakon predstavljanja i pojašnjenja raznih
studija došli su do zaključka kako - većina spomenutih maski, iako reklamirane
drugačije, ne mogu promijeniti atmosferski tlak u kojem sportaš trenira. Noseći
visinsku masku i dalje udišemo zrak s otprilike 21% kisika te s istim
parcijalnim tlakom kisika na visini na kojoj se nalazimo prilikom treninga.
Većina maski otežava disanje na način da su usta i nos prekriveni. Takve maske
mogu biti učinkovite u povećanju dišnog kapaciteta, ali ne mogu izazvati efekte
i fiziološke promjene kao pravi hipoksični trening (Garner, 2011). U ovome
trenutku nema dovoljno dokaza koji bi podržali korištenje ovakve vrste visinske
maske kao simulatora veće nadmorske visine, odnosno zamjene za hipoksični
visinski trening. Istraživanja nisu pokazala učinak na aerobni i anaerobni
kapacitet, izdržljivost niti poboljšanje sportske izvedbe. Statistički značajne
razlike između utjecaja maske na količinu hemoglobina u krvi u odnosu na
kontrolne grupe nisu pronađene. Također, nošenje maske može narušiti
usredotočenost kod izvođenja vježbi, otežati disanje i smanjiti broj
ponavljanja u treningu čime se smanjuje i sam intenzitet treninga.
Nema komentara:
Objavi komentar