Ovo je jedno načelo koje sam ja sam sebi
nametnuo u radu, a pomalo ga nespretno nazvao ovako grubo. Ipak, bez obzira što
zvuči tako kako zvuči, princip je vrlo jednostavan i 'bezopasan', a odnosi se
na način na koji slažem vježbe u treningu. Zadatak svakog trenera je da
informacije o vježbi svede na minimum, a da vježba opet bude svima razumljiva i
da sportaši izvodeći ju zadovolje cilj koji je trener zamislio za tu vježbu. Amerikanci
koriste naziv 'twitter trener', a to znači da potrebne informacije mora znati
sažeti u 160 znakova (ili koliko je već ograničenje na twitteru). Ovaj princip
zasniva se na toj logici i doslovno pokušava ono što mu i sam naziv kaže. Trener
konstruira vježbu u kojoj mu je zadatak da sportaši odrađuju nešto točno na
način na koji je on to zamislio. Ukoliko se to i dogodi on je sportaše
'prevario' jer im nije morao posebno objašnjavati svrhu i smisao vježbe nego su
oni sve to izveli budući je vježba takvog karaktera. Ukoliko sportaši pronađu
način da se 'švercaju' i koriste 'rupe' u pravilima zbog kojih onda ne
ispunjavaju cilj koji si je trener zacrtao, onda su oni 'prevarili' trenera, a
na njemu je da tu vježbu ili korigira za ubuduće ili ju izbaci iz uporabe. Tako
jednostavno.
Nema komentara:
Objavi komentar